Lov šarana
Alen Šehović – Šeha
Već u decembru me počela pucati kriza i kada su najavili otapanje leda na jezerima, nisam mogao odoliti a da ne odem, makar da probam. Našao sam jednu ”rupu” bez leda gdje sam mogao ubaciti sisteme. Prihrana je bila samo par lomljenih boilia na “pva” (vodo topljivoj traci) jer šaran u ovo vrijeme koristi jako malo energije i pretjeranom prihranom smanjujemo šansu za ulov. Nisam se nešto extra proslavio ovim izlaskom, jedva jedan udarac koji je rezultirao spadanjem sa udice, ali sam se zato smrznuo ko čovjek.
Užasno vrijeme je bilo sve do početka maja i onda me opet klepilo ono – “pakuj stvari, spremaj mamce i hajd” na vodu”.Nekako sam (jedva) nagovorio Arifa da proba nove štapove i već smo bili u autu napakovanom do krova.
Jezero na kojem najčešće lovim
nije poznato po monstrumima, ali ima lijepih divljaka do 10 kg koji su fantastični borci.
Brzinsko montiranje opreme i sistemi sa boiliama su već bili na prihranjenim mjestima. Prihrana je bila relativno oskudna jer nismo imali namjeru loviti više od 4-5 sati i ona se sastojala od malo praškaste primame u koju smo ubacili kuhanu konoplju, isjeckane boilie i šećerac iz konzerve, te malo slanutka. Kugle veličine mandarine smo ispračkali na plitke pozicije jer bi šaran u ovo vrijeme trebao biti blize obali gdje se voda brze zagrije.
Taman kad smo sve završili, nasuli kafu i sjeli, zapištao je Arifov alarm. Nakon kratke, ali na momente dramatične borbe, u meredov je uletio prvi komad. Prekrasan divljak od oko 4 kg kog smo pustili nakon kratkog fotografisanja. Zabacivanje na istu poziciju, kratko čekanje i opet na isti štap divlji bijeg praćen pištanjem alarma. Kontra u tvrdo i već se u samom startu osjetilo da je malo veća riba koja je pokušavala pobjeći u šašu i tako se osloboditi udice.Uz kratko nadmudrivanje i moje mrmljanje (ovaj bi uhvatio i u kadi) prekrasna riba od nepunih 80 cm je ležala na dušeku.Dok smo je vagali, na mom štapu samo kratki signal alarma……… trk do štapa i ……. ništa !
Taman kad sam okrenuo ledja štapovima i krenuo prema Arifu da vagamo ribu, alarm zasvira, ali ovaj put bez namjere da prestane. Kontra, i gore je …….dobar…. osjetim po pumpanju da je dobar komad. Nakon 10-tak min. borbe pravio je društvo na dušeku onom prije uhvaćenom, samo što je ovaj moj bio za broj veći. Do sad najveći šaran koji je uhvaćen na ovom jezeru, a što ja znam, je divljak od 11.200 kg.
Nakon toga smo dobili još jednu ribu i onda mukotrpno pakovanje stvari i magla kući.Kako vrijeme proleti na vodi uffff.
Prije dva dana sam bio opet na ovoj vodi, Arif zasut obavezama i izletim na par sati sam.Da dugu priču skratim, išćejfio sam kao rijetko kad. Za 5 sati ribolova, 17 komada najveći 5+ kg.
Puno sreće u predstojećoj sezoni.
”Bistro” i vidimo se na vodi.
