Zahvale i obavještenja sa Bistro BiH

Povod današnjem pisanju u ovoj rubrici je mali jubilej, naime, danas je pola godine kako je stranica postavljena na net. Sjećajući se početka, prvih izgleda stranice, mojih strahova kako će sve to ispasti, dosađivanja ukućanima i prijateljima da mi daju kakve sugestije i prijedloge, moraću se malo osvrnuti na taj period i napisati jednu malu retrospektivu vremena u kojem je stranica nastajala te i kako je nastajala.
O odluci i tome šta me nagnalo da se upustim u ovu avanturu sam pisao ovde, to je bio kao jedan tekst dobrodošlice na početnoj strani, koji je redizajniranjem weba premješten u ovaj moj kutak.
Prvi “file” ove stranice je napravljen
03.09.2005. godine, tada sam počeo sa prikupljanjem materijala, tako da će za koji dan biti i puna godina od začetka stranice.Najviše stvari sam našao na netu, ali je bilo tu i knjiga, časopisa, kontakata sa stručnjacima iz pojedinih oblasti, a koje su vezana za i uz ribolov. Entuzijazam koji me tada “nosio” u tom poslu prikupljanja počeo je splašnjavati kada sam trebao sve to prikupljeno posložiti i početi sa dizajniranjem i pravljenjem stranice.
Otvorio ja “FrontPage” i gledamo se nas dvojica.
Dugo smo se samo gledali.
Kad sam dobio osnovne upute od jednog kolege sa posla, nešto sam počeo i raditi na njemu, te je sve počelo i dobijati neku formu. Dizajn, eh, nisam ja dizajner, i nadao sam se da ću sadržajem umanjiti kritike na dizajn.Prvobitne forme ove stranice su bile još gore nego što je sada, pa me to malo tješi.
Nakon par mjeseci postavljanja slika i tekstova, premještanja stvari po njoj, totalnih promjena koncepta, lutanja po drugim stranicama istog sadržaja koje su unosile još veću zbrku u traženje odgovora kako da ovo uradim, odluka da uradim onako kako ja mislim da je najbolje, a ne da nekoga ili nešto pokušam kopirati mi se na kraju učinila najboljom, a vodeći se onom “bolje i loš original, nego dobra kopija” (možda ova poslovica ide i drugačije, ali svak navodi vodu na svoj mlin, što ne bih i ja).
Sav materijal koji mi je u to doba bio dostupan sam postavio i došao je momenat kad sam stranicu trebao postaviti na net.
E tu mi je trebalo hrabrosti!
Nosao sam laptop daveći svu raju koji imaju bilo kakve veze sa ribolovom, želeći od njih čuti riječi podrške i ohrabrenja.
Miroslav Misita je čovjek koji mi je ulio potrebnu dozu hrabrosti i 20.02.2006. godine sam našao jedan “free server” na koji sam odlučio postaviti stranicu. Tada, spreman za “upload” stranice, sjedeći pred kompjuterom i skupljajući hrabrosti da pritisnem “enter”, pitajući se hoću li se provaliti i izofirati kao kakva budala, umalo da odustanem od svega, ali mi bi žao prikupljenog materijala, te uzmem nekakvu imaginarnu ekipu kao “backup” za slučaj da ovo bude blamaža.
Prvi i pravi problemi su tek tad nastali, jer nepoznajući materiju i ne vodeći se onom “ko pita – ne skita”, pola stvari koje sam postavio nije funkcionisalo kako treba, a druga polovina nije funkcionisala nikako.Problem je bio takav da sam sve na stranici morao ponovo “ulinkovati” te je to bilo skoro kao da sam počeo ispočetka.No, tvrdoglavi ovan je proradio u meni i latio sam se posla.
Kada sam napravio ispravke, i kada je stranica počela funkcionisati kako treba, počeo sam slati link stranice na sve forume i chatove, tako da su mi na kraju zabranili pristup i moja IP adresa je “banovana” na svim mjestima gdje su to mogli uraditi. No, to što sam uradio, urodilo je plodom, i ribari su počeli posjećivati stranicu. Po statistici sam vidio da je dosta raje na stranicu ulazilo sa linka upisanog na mailu a koji im je neko poslao i “counter” je počeo ubrzano rasti. Sve lijepo krenulo, ja presretan, bilo je i pohvala i podrške, ali, ne lezi vraže – kad sam postavljao stranicu na “free server” nisam čitao ona “sitna slova” na kojim je pisalo da je dozvoljeni mjesečni protok informacija 250MB.I da sam pročitao, ne vjerujem da bi obratio pažnju na to jer sam u ovome totalni laik.Prvi mjesec je tih 250MB bilo dostatno, ali drugi mjesec, u aprilu, sam vidio da će biti problema, znao sam da će prekoračenjem tog limita doći do blokade stranice.
Od nekog sam čuo da UTIC (Univerzitetski teleinformacioni centar koji se bavi i webhostingom) daje besplatne domene i obratio sam im se pismom i molbom da mi jednu dodjele. Srećom, ljudi u upravi UTIC-a su imali sluha i na moju molbu odgovorili potvrdno.
Nakon dobijanja domene bistrobih.ba, javlja mi se Elvis Harbaš (www.myhost.ba) sa ponudom da stranica ide preko njegovog servera i, “na neviđeno” da ću platiti kad mognem, a sa više nego povoljnim cijenama usluga. Naravno, pristajem, i 23.04. stranica je postavljena pod našom, domaćom domenom.
Posjete su se svakodnevno povećavale, mailovi sa materijalima i slikama su dolazili svakodnevno i imao sam sve manje i manje vremena za pravovremeno ažuriranje stranice.
Dešavale su se čudne stvari koje mi ni dan-danas nisu jasne, neshvatljivo mi je da ljude moraš moljakati za neke informacije da ti ih proslijede, čak i kad je to u njihovom interesu. Ne mogu da shvatim ni skepticizam ljudi sa kojima sam kontaktirao, a u prikupljanju podataka, iako mi je prva rečenica uvijek bila “sve je besplatno”. I uvijek ono pitanje samo u raznim varijantama “a čiji si?”.
Alije i Safete Kapo, eto čiji sam!
A evo i jedan slučaj koji mi se desio:
Poslao sam mail nekome i zamolio ga za informacije.Stiže mi odgovor – “Nema problema ali me nazovi na telefon broj taj i taj”. OK, pomislih, i okrenem taj i taj broj.”Dobar dan, ja sam taj i taj, radim ovu stranicu, obratio sam vam se sa molbom tom i tom, te ste mi rekli da vas kontaktiram telefonom”.
I onda to pitanje “A za koga radiš stranicu?”
Bio sam zbunjen ne kontajući sta me uopšte pita niti šta da odgovorim.
Rekoh, “Radim je iz svog ćeifa!” misleći da sam tim odgovorom sve uprskao.
Međutim, moj sagovornik reče “Ako je tako, možeš šta hoćeš i sve ćeš dobiti!”.
Bio sam još više zbunjen tim njegovim odgovorom, ali tada nisam razmišljao o uzrocima, nego mi bilo drago što sam stranici obezbjedio još materijala.(Ako se kojim slučajem prepozna moj sagovornik, ovo nije bilo u negativnom kontekstu i lično, ja sam i dalje dotičnom neizmjerno zahvalan i cijenim ga).
Negdje u isto vrijeme kad sam ja postavio stranicu na net, na NTV Hayat je krenuo serijal emisija posvećenih ribolovu.Imao sam sreću da sam autora tog serijala, Damira Begovića, sreo kod jedne prodavnice ribomaterijala i prišao sam mu sa molbom da mi dozvoli korištenje njegovih materijala sa snimanja emisija a na mojoj stranici. Odmah je pristao i nakon par dana sam od njega dobio i prve reportaže koje su na stranici.
Ovo što sam napisao su bili ključni momenti u izgradnji stranice, a pobrojani su ključni ljudi koje sam imao sreću sresti i upoznati i koji su, svaki od njih na svoj način, umnogome uticali na to da li će ova stranica postojati i kakva će uopšte biti.
Možda bi za njih najbolje bilo ovde upotrijebiti onu latinsku “prvi medju jednakim” jer i bez vas, koji sada posjećujete stranicu, i svojim prijedlozima, kritikama, sugestijama, a najviše materijalima za stranicu kreirate njen izgled, ona ne bi bila ovakva kakva jeste.
Nekom dobra, nekom loša, sigurno da može i mora bolje, i žao mi je što ne znam i imena vas 200 – 270 koji svakodnevno posjećujete stranicu. Da i vaša imena napišem i “boldiram”.
Hvala vam i bistro!
Bistro Bosno i Hercegovino!!!

Pročitajte i:   Održan Kup SRS BiH u lovu ribe udicom na plovak

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.