Elektrane i okolina – Ni na svakom mjestu, ni po svaku cijenu

Elektrane i okolina – Ni na svakom mjestu, ni po svaku cijenu
Najavljujući početak ovogodišnje ljetne škole Regionalnog centra za edukaciju i informisanje iz održivog razvoja jugoistočne Evrope, predsjednik ovog centra dr. Aleksandar Knežević smatra da se izgradnja i eksploatacija energetskih postrojenja u BiH odvijaju naopačke.
“Dobra praksa u svijetu pokazuje da se studije uticaja na okolinu rade tek onda kada
postoji opšti konsenzus da se gradi neko energetsko ili industrijsko postrojenje. Ovdje, posebno u slučaju gradnje hidrocentrala, takav konsenzus očito ne postoji, te je izrada pomenute studije bila preuranjena”, ocjena je ovog stručnjaka.
Tema ovogodišnje ljetne škole je “Društveni i okolinski aspekti izgradnje i eksploatacije energetskih postrojenja”, što će ovog ponedjeljka biti i ozvaničeno na skupu zakazanom na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.Predavači na školi biće stručnjaci UNESCO-a iz Venecije koji su procjenjivali i okolinsku podobnost izgradnje hidroelektrana Buk Bijela u Crnoj Gori, a tokom njenog trajanja biće obrađeni i neki aspekti gradnje ovih objekata na bazi iskustava stečenih i u drugim zemljama regije.
Prezentirajući Oslobođenju osnovne naznake pomenute teme i tragajući za odgovorom na sve prisutniju dilemu da li graditi ili ne graditi termoelektrane i hidorelektrane u Bosni i Hercegovini – profesor Aleksandar Knežević je izričit:
“Treba ih graditi, ali ne na svakom mjestu i ne po svaku cijenu, i to ne za svako tehnološko rješenje.”
Nadalje kaže da se i u BiH javlja svjetski sindrom NIMBY (“Not In Back – Yard” – “Ne u mom dvorištu”), što će reći da svako želi električnu energiju, ali pod uslovom da se elektrana gradi na nekom drugom mjestu. To je refleks na loša iskustva sa elektranama građenim prije 30 ili 40 godina, kada su nepovoljni uticaji na okolinu bili izraženi i gdje je do današnjih dana bilo moguće izvršiti samo ograničenu sanaciju zagađivanja.
“Kada se govori o zahvatima u prostoru, danas je ključno osigurati podudarnost želje građana i stava stručnjaka. A to je zadatak političara. Mogu ekonomske studije i kompjutersko simuliranje pokazati jedno, ali ukoliko građani žele drugo, onda do gradnje ne može doći koliko god se to činilo objektivno štetnim za stanovništvo tog ili drugih područja”, smatra ovaj sagovornik.
Na kraju podsjeća da u našoj zemlji nedostaju strategije razvoja, među njima i snabdijevanja energijom, a prostorni planovi su često zastarjeli. No, nema drugog puta nego uspostaviti konsenzus oko procedure donošenja odluke, oko provođenja procedure u koju će biti uključeni vlast, struka i građani, te nametanja obaveze da svi poštuju rezultat analize dobijene po usvojenoj proceduri.
“Ne vidi se drugi način izlaska iz začaranog kruga ni u slučaju hidroelektrane Konjic”, zaključio je dr. Aleksandar Knežević, uz najavu da će na današnjem skupu u Regionalnom centru za edukaciju i informisanje iz održivog razvoja jugoistočne Evrope biti više riječi i o nekim aspektima gradnje termoelektrana na primjeru buduće TE Stanari kod Doboja.
H.A. – Oslobođenje

Pročitajte i:   PREKOMJERENI RIBOLOV: U posljednjih 50 godina broj ajkula se smanjio za 70 posto

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.