Lov smuđa na Dunavu

Moja glavna voda za ribolov smuđa je Dunav. U Dunavu ima prilično puno smuđa, ali zbog jake vodene struje i stijenovitog dna sa velikim brojem riječnih školjki, uslovi za ribolov su prilično teški.Smuđa nalazim, zavisno od temperature vode, u hladnije vrijeme u mirnijim dijelovima, dok u ljeto u samoj vodenoj struji. Uvijek poslije mrijesta, od 1.juna, startujem sa gumenim ribama i nešto agresivnije, sa težim olovnim glavama do 21g, i gumenom ribom od 12cm.Moje favorit boje su bijela, žuta i zelena. Sve ove varalice imaju tamnija leđa u crnoj, plavoj ili crvenoj boji..Na maje agresivno vođenje varalice, dobijam i agresivne udarce. Vrlo bitna stvar je da imate uvijek dobar kontakt, znači, šnjura ni u kom slučaju ne smije biti labava. Poznato mi je da se nekako uvijek, kada je šnjura labava, desi da to smuđ iskoristi za udarac.Naravno da kontra ne može biti efikasna i to je izgubljena riba. Obično u ovo vrijeme imam više uspijeha nego u julu, vjerovatno smuđevi postanu oprezniji, ali kao i uvijek, i za to imam rješenje.

Moram da kažem da vremenski uslovi imaju veliki uticaj na ovu ribu. Najbolje se pokazalo vrijeme u fazi punog mijeseca kao i mlad mijesec i 3 do 4 dana prije novog mijeseca, to sam provjeravao više puta i potvrdilo se. Isto tako je važno i kakav je barometarski pritisak.Najbolje je kada je  srednji vazdušni pritisak između 995-1010 hpa i u laganom padu. Uz ovakve uslove, sa dobrim izborom mijesta, varalice i, naravno, koncentrisanim vodenjem varalice, uspijeh ne bi smio da izostane. Kao što znamo, smuđ je više noćni lovac, te je nekad, u toku dana, veoma teško naći mjesto gdje se nalazi. Traženje smuđa je teže nego ga uloviti, jer u toku dana on se nalazi dalje od obale u većoj dubini gdje mu svijetlost ne smeta. Nekada ga tražim u sijenci dunavskog mosta a i oko hidrocentrale(to mi je omiljeni teren). Što više idem u ljeto, koristim lakše olovne glave od desetak grama, zavisno od terena. Mnoge kolege ribari me ne shvataju a ni ne vijeruju da sa tom težinom olovne glave ja uopšte  imam kontakt sa dnom. Bez kontakta sa dnom  neće biti ni smuđa.

O izboru težine i vrste olovne glave ću neki drugi put što je u ovom slučaju vrlo bitno. Ljetnji izbor gumenih riba je nešto veći i kreće se od 12-18cm. Tu veličinu uzimaju i manji i veći smuđevi. U ovom periodu koristim rado i voblere kao što su: Rapala Rattlin, Bill Lewis Rat-l-Trap. Oba voblera su tonuća i vagaju po 21g. Te varalice su praktične jer ih vodim u željenoj dubini i vrlo su bučne što i jeste moj cilj. U toku ljetnih toplih dana, kada je malo koji smud na lovu, ove varalice su nezamijenjive. Udarci smuđa su jači i češći nego na gumenu ribu, i moram reći da sam više puta bio iznenaden u efikasnost ovih varalica. Bilo je dana kada sam bacao razne gumene ribe i  5 – 6 sati, i kada sam izgubio svaku nadu za uspijehom, Bill Lewis me iznenađivao nakon samo par zabačaja. Ovi vobleri probude smuđa i mislim da ga isprovocira za napad. Mnogo mi je lakše prevariti smuđa u sumrak ili u toku cijele noći, ali vrijeme za ribolov ne mogu birati. U ribolov idem onda kada imam vremena za to pa se moram potruditi da bi ribu ulovio.

Kao što sam rekao, ja koristim varalice uvijek u samo nekoliko boja, mada to nije razlog za neprobati druge boje.Možda boje nisu uopšte važne, jer Dunav nije nešto posebno bistra rijeka, ali moje lično iskustvo mi ne dozvoljava da koristim druge boje.Bitniji je izbor, veličina, težina i način na koji vodimo varalicu. Naravno, mjesto igra odlučujuću ulogu. Ranije sam  češće koristio voblere nego gumene ribe i to samo dubokoronce tako da me to po prilično koštalo. Dubokoronci redovno zapadaju za podvodne prepreke i ostaju na dnu Dunava. Sa takvim voblerima sam hvatao smuđa ali to se uopšte ne isplati. Vremenom sam te voblere izbacio iz upotrebe jer sam uočio da je površinski lov smuđa puno efikasniji i uzbudljiviji. Površinski lov smuđa mi je najdraži, jer se često vidi kako riba napada varalicu i iskače na površinu.Takav napad smuđa me nekada čisto prepadne, jer dode skoro uvijek iznenada. Najlakše ga je uloviti ako smuđ oda svoje prisustvo ganjajući kedere u priobalnoj zoni, što i čini u toku cijelog ljeta. Ako sam češće na vodi, onda znam mijesto i vrijeme kada je riba aktivna. Nije uvijek lahko pronaći smuđa i nekada  ga tražim po više dana. Kako ja to radim?Ako imam vremena, izađem dva puta na vodu u toku od 12 sati po 2-3 sata.Uvijek idem u razlicito vrijeme tako da pregledam svaki sloj vode sa desetak zabačaja. Naravno da varalicu ne bacam svugdje gdje ima vode, nego na mjesta koja nešto obećavaju. Bitno je da posmatram vodu i tražim bilo koji znak na void, bilo koju aktivnost ribe.

Često uočim kretanje kedera u priobalju i to je siguran znak da je smuđ u blizini. Ako tu nema ni jednog udarca onda treba kasnije probati jer momentalno nije na lovu. Nekada je tako mirno da nikakvu aktivnost ne mogu da uočim, još ako ni brodovi ne plove onda je skroz loše. Vodeni saobraćaj je bitan za lov smuda jer sam primijetio da nekada dobijam udarce samo kada brod prođe i to u talasima koje isti napravi. Imam objašnjenje za taj fenomen, ali ne bih sada, jer postoji mogućnost  da me svako ko to pročita proglasi ludim. Nivo vode je takode svakodnevno promjenjljiv sto otežava ribolov. Svako jutro na teletextu pratim nivo Dunava i vazdušni pritisak, bez obzira da li idem u ribolov ili ne. Voda je nerijetko zamućena, ali nije smetnja ako nije previse. U zamućenoj vodi ne možemo uočiti kretanje kedera, ali ih možemo natjerati da nam odaju svoje prisustvo. Za to koristim štap jače akcije i velike voblere od dvadesetak centimetara “jerkbait” koje vodim u priobalju vrlo agresivno i tako pregledam teren. Ako su kederi tu, oni iskaću bezglavice na površinu, a kada pronađem kedere, ni smuđ nije daleko. Ostalo mi je još samo da saznam kada je na lovu. U potrazi za smuđem se uvijek vraćam na već jednom ili više puta  pregledani teren, a to nekada urodi plodom. Pošto je moj radijus kretanja veliki, nekada izgubim dosta vremena, a vodena površina je ogromna, tako da je to mukotrpan posao. Poznato je da u Dunavu ribe žive na nekih 10% od ukupne vodene površine, i tih 10%je podijeljeno na sve vrste ribe, a ni sve ribe iste vrste ne žive zajedno pa gdje pronaći smuđa. Od tih podataka se prepadnem, ali kad skontam koliko sam puta do sada pronašao i ulovio smuđa, onda me  to manje sikira.

Amir Salčinović