Miljacka

Njemacka književnica Juli Zeh, s kojom sam nekad pravio intervju za Dane, napisala je u jednoj reportaži da se Sarajlije ljute ako im kažeš da rijeka Miljacka smrdi. A rijeka nam nesnosno smrdi, narocito u ljetnim mjesecima, jer se u nju izlijeva gradska kanalizacija, no mi to još uvijek pravdamo ratnim okolnostima. Uz tok Miljacke nicu nove tajkunske palace koje su u potpunosti uništile Vilsonovo šetalište, a iz rijeke bazdi na sumpor i ukvarena jaja, no nitko da se sjeti da tim tajkunima, naprimjer, nametne obavezu cuvanja i cišcenja rijeke. Grad se guši u smecu i razlokanim cestama, dok na svakom koraku nicu ružna zdanja od aluminija i stakla, slika i prilika ukusa naših tranzicijskih bogatuna i skorojevica. Stoga sam se neobicno obradovao kad sam procitao da se prije dan-dva sastala Sarajevska regionalna razvojna agencija (SERDA) i predstavila Protokol o realizaciji projekta cista rijeka Miljacka, koji je inicirala Opcina Centar u ožujku ove godine.

U okviru tog projekta, na osnovu analize sadašnjeg stanja, planirana je izrada studije “kojom bi se definirali konkretni programi i aktivnosti na uredjenju Miljacke, uz procjenu potrebnih financijskih sredstava i zajednicki nastup prema donatorima i partnerima u projektu”. Stvar je još na dugu štapu, ali se ipak krenulo s mrtve tocke. Naši unuci možda bi mogli docekati Miljacku po kojoj nece ploviti stari šporeti, a na kojoj ce opet Sarajke bijeljeti platno, kao u narodnoj pjesmi.

Nitko ne zna tocno etimon naziva Miljacka. Na starijim mapama ona se oznacava i kao Miljacka (Miljacka Fluss), što navodi na pretpostavku da se rijeka nekad zvala Muljacka, zbog svoje karakteristicne tamne boje. Rijeka izvire u blizini mjesta Pale i ona je jedino što danas spaja bosanske zavadjene ljude, ne priznajuci granice entiteta, nacija i vjera. Iako duga svega tridesetak kilometara, Miljacka je jedna od najglasovitijih bosanskih rijeka, zbog cinjenice da prolazi kroz grad Sarajevo i da se na njoj nalaze cuveni mostovi, o kojima je pjevao i veliki hrvatski pjesnik Tin Ujevic.

Tih drevnih mostova u Šeheru je tuce, a najpoznatiji nose sljedeca imena: Ajfelov most (navodno ga je projektirao Gustave Eiffel, autor pariškog tornja, a po mostu se zove i jedna americko-bosanska književna edicija), Latinska cuprija (donedavno Principov most, jer je u njegovoj blizini Gavrilo Princip usmrtio austrougarskog prestolonasljednika), cobanija (izgradjen 1557. od izvjesnog cobana Hasana), cumurija, Kozja cuprija (izgradjena u prvoj polovici 16. stoljeca, duga 42 metra i jedan od najljepših malenih bosanskih mostova), Šeher-cehajina cuprija pod Alifakovcem (izgradjena 1585, proglašena je nacionalnim spomenikom), Carev most (sagradjen 1897, prvi je armirano-betonski most u gradu), Drvenija (sagradjen 1898. godine za vrijeme austrougarske vladavine i rekonstruiran 1995, dijelom je od metala), Hadži Bešlijin most, ciršihana (izgradio ga je neki jevrejski trgovac u 18. stoljecu na mjestu mosta Vrbanja, a dobio je ime po ciršihani, maloj tvornici ljepila), Most Vijecnica (izgradjen 2003. godine)…

Ko bi rek'o cuda da se dese, da Miljacka mostove odnese, glasi jedan aktualni gradski šlager, ali cuda se ne dogadjaju. Sarajevo ce imati rijeku kao nekada tek kad bude imalo mudru i odgovornu gradsku upravu, koja ce se brinuti o njenoj cistoci i zdravlju. Koji su ujedno i preduvjeti cistoce i zdravlja gradjana.
Mile Stojic – DANI