Mušičarenje: Lov na mušicu i pastrmku – III dio
Ili: Zašto me pitaš gdje idem i šta lovim ? – Treći nastavak…
Piše: M e r s a d R a j i ć
Kažu da je mušičarenje “kraljevski” sport samo je i to nekako mimoišlo naše plemstvo. A pričalo se da su age i banovi, te ostali begovi i vojvode jako voljeli i mnogo jeli ribu (možda su znali za ljekovita svojstva ribljeg ulja protiv masnoće u krvi) ali su još uvijek više cijenili “lovu” i davajući rijeke u najam običnom čovjeku da lovi ribu za njih i da, usput, uhvati ponešto i za sebe.
Dok se u drugim zemljama javlja kolo, silk, udica sa ušicom, šnjura i ringle-sprovodnice na štapovima, ovaj naš siromašni ribar-bošnjanin ostaje vjeran onom svom najsigurnijem i najjeftinijem, ljeskovcu i konjskoj struni. Dok god ima bosanski konjić dovoljno dugačak rep da se od njega isplete dobro osijelo tj. dobar nadvez i podvez, oni nisu odustajali.
Jer oni koji su imali para, t.j. ostala gospoda i bosanski plemići, nisu bili zainteresovani za gacanjem po ledenim vodama Plive, Ribnika, Sane…Valjda su se bojali reume i kostobolje. I uboja i naboja.
U svom ovom dosadašnjem piskaranju, nešto sam ipak zaboravio! A gdje su druge ribe? Je li pored kraljice voda pastrmke i ponekog kralja-lipena, bilo i drugih riba u našim vodama jer kako vidim, slabo ko pominje klena, mrenu, škobalja, ploticu i da ne nabrajam druge vrste riba u Bosni i šire i njihovu vezu sa mušicom i mušičarenjem.
Koga je briga za klena kad kod nas ima pastrmke. Dosta pastrmke.
Pitam se, zar je kod nas bilo toliko pastrmke i lipena da se nisu mogli izloviti?
Ili možda nije bilo onih drugih vrsta riba u značajnim količinama pa se nisu ni zamjećivale od ogromnih količina pastrmke i lipena.
Kako vrijeme brzo prolazi i evo nas u 19.vijeku kad u Bosnu stiže Austrougarska vlast i s njom stiže uvaženi Englez, gospodin G.E.M. Skues i on donese sa sobom, valjda da im pokaže, novi mušičarski štap od rezanog bambusa, novo kolo i Snyder-ovo, moderno “single-action” i višestruko mušičarsko kolo, nove šnjure i najlon umjesto kostreta, a koji čak i svoje moderne modele mušica zove imenom.
I što je još gore one plivaju kao pravi živi insekti.
Naši mušičari se dive njegovom priboru ali ostaju pri svome. Onom sigurnom i jeftinom štapu i kostetu, a uz to ima ga svugdje gdje god ima šume i konja. Ne brini se.
Nastaviće se…
