Donje Bare – Sutjeska, 25.06.2006. godine

Nedjelja, 25.06.2006., pravac – jezero Donje Bare, Nacionalni park “Sutjeska”. Krenuli smo oko 01:00 da bi pokušali stići u svitanje. Za jezero se skreće sa puta Sarajevo – Foča, poslije table na ulasku u mjesto Tjentište. Nakon 6 km asvaltnog puta, prelazi se na makadamski, ne baš nešto naročito održavan, ali sa golfom I, nas četvorica i oprema, uspjeli smo se probiti. Bilo je par mjesta na kojim se moralo izlaziti iz auta, ali bez nekih kritičnih lokacija.

Na 14-om kilometru makadamskog puta je
kraj, ispod tog platoa je jezero Donje Bare.

Jezero je prije rata bilo čuvano i pristup je bio dozvoljen tek probranim, a na jazeru je Josip Broz Tito imao vikendicu, koja je u proteklom ratu srušena do temelja. Od auta do jezera se silazi stepenicama, kamenim, prelijepo uradjenim, ali u ovom ambijentu, nepotrebnim.

Jezero nema autohtonu vrstu ribe, te se u njega ubacuje kalifornijska pastrmka.Prošle godine sam bio na jezeru, i hvatali smo komade po dva kilograma, što je značilo da mogu prezimiti. Prolazeći obalom jezera i tražeći pogodno mjesto za tabor, u vodi smo primjetili mnoštvo malih ribica, što je potvrdilo vijest koju smo čuli dok smo planirali ovaj izlazak, da je i ove godine izvršeno poribljavanje. Medjutim, činilo nam se da su ovaj put malo pretjerali, bilo ih je previše.

Našli smo mjesto i raspakovali se.Idilična slika izlaska sunca i probijanja njegovih zraka kroz jutarnju sumaglicu koja se diže sa jezera, voda mirna kao ulje u kojoj se vide odrazi drveća uz obalu, i jutarnja kafa na takvom mjestu su bili dovoljno vrijedni da se ovaj izlazak proglasi uspješnim.Da je bilo “tus pas nas” i nazad kući, ne bi mi bilo žao.

Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, počeli smo sa mepsovima, i tada primjetim da ih prate malo veće pastrmkice od onih koje smo vidjeli uz obalu. Nakon što sam se maximalno približio obali da bih bolje vidio one sitnije, zaključim da su to ustvari bili tritoni, jezero je bilo prepuno tih stvorenja koje prošle godine uopšte nismo vidjeli. Odmah sam znao da u jezeru nije ostalo velikih komada, jer bi ih kalifornije od preko dva kilograma sigurno istrijebile i ne bi se dotični šepurili jezerom bez straha od predatora.Ali, pronalaskom tritona u jezeru, postavlja se pitanje da li se uopšte isto smije poribljavati ijednom vrstom ribe, kad je ovo jezero prirodno stanište rijetkog i zaštićenog tritona.

Pokušavali smo sa svim i svačim, sve više uvjereni da je ova zima bila kobna za prošlogodišnje “kalife”. Pokušaj “na crva” nam je dao i prvi ulov – tritona.Od ribe definitivno  nije bilo ništa, ali smo onda primjenili plan “B”. Debela hladovina, horizontala, i “pilanje drva”. No, ni plan “B” se nije pokazao pametnim, nakon sat vremena “pilanja”, svrab i bol po otkrivenim dijelovima tijela nas je probudio i ostatak dana smo proveli proklinjući zelengorske komarce koji u sebi moraju imati “antifriz” da bi mogli opstati na oko 1500 metara nadmorske visine. Plan “C” je bio šetnja ovim predjelom i slikanje interesantnih pejzaža. Iznad jezera, livada prekrasnih boja od poljskog cvijeća,a medju tim cvijećem jedan specifičan.Nikada ga prije nisam vidio, čak ni na slici, ali sam ga odmah prepoznao. Lilium Bosniacum, bosanski ljiljan, zambak. I to ne jedan, ne par komada, nego cijelo polje. Maloprije sam tražio na internetu slike tog cvijeta, svega dvije sam našao preko “google”-a. Sad će ih biti više, ovaj cvijet to zaslužuje. Ponesen ushićenjem, napravih još par slika cvjetova, kad nema ribe, lijepo je i ovo pogledati.

Nakon što smo ručali, odlučismo se spustiti na Sutjesku, da pokušamo na toj rijeci isprobati sreću.

Sutjeska je jako hladna rijeka, nastanjuju je salmonidi.Zapjenušana od silnih kaskada, bukova, slapova, bistra kao suza gdje se i u najdubljim virovima vidi dno. Njena hladnoća nam je prijala i smjestili smo se na jedan vir nedaleko od Tjentišta. Ni ovaj put nismo imali sreće sa ribom, jednostavno nije bila na lovu, iako smo upute dobijali od Slađe koji je često na ovim vodama.

Ali, slučaj da  budem u pravo vrijeme na pravom mjestu mi je dao da napravim slike bjelouške kako hvata punoglavca. Neka vas ne zavara slika, bjelouškica je bila dugačka maksimalno dvadesetak centimetara. Za gledanje slika potrebna “Roditeljska pažnja”.:-)

Šta još reći? Možda da je na jezeru izgradjen bungalov koji možete unajmiti kontaktirajući upravu nacionalnog parka “Sutjeska”, a bungalov ima više soba na spratu, dok je prizemlje dnevni boravak sa kaminom. Navodno, može se dobiti i agregat za struju. Planinari, travari, lovci, i ribari, ako želite odmor, u prekrasnom krajoliku, pozovite 058 233-102, i raspitajte se. Nije Tito bio levat, znao je on šta valja i gdje praviti vikendicu za odmor.

I tako, prelijep dan, prelijepi pejsaži, super provedeno vrijeme.Na polasku kući prepričavanje proživljenog, isticanje upečatljivog i rezime – vrijedilo je otići u ribu. Od srca smo se nasmijali na pitanje jednog iz ekipe: “Koju ribu?”

Pogledajte video-klip “Kako zmija ručki punoglavca”. 😉

httpv://www.youtube.com/watch?v=LUeI_-TK5Fs

Bistro Bosno i Hercegovino!