Da sačuvamo od zaborava – Nazif Fetahović Suzy (3)

Tekstovi koje je pisao ili koji su pisani o njemu – Nazif Fetahović – Suzy
Nedavno sam bio kod Suzija u Travniku, uz kafu smo raspredali o ribolovu, stanju u Udruženjima, Savezima, situaciji na našim vodama. Nakon što smo “pretresli” sve što se pretresti moglo, prošetali smo uz Lašvu. To mi je bilo prvi put da sam “na” Lašvi i bio sam jako iznenađen količinom ribe u rijeci. Iako travnički ribolovci čine sve što je u njihovoj moći da očiste Lašvu, rijeka je bila prilično prljava jer je više onih koji je zagadjuju nego onih koji je čuvaju i čiste.Ili sam ja očekivao da bi za onu količinu pastrmke koju sam vidio u rijeci voda morala biti kud i kamo čišća.
Kasnije su nam se na kafi priključili Sanjin Kotlica – član ekipe Bistro BiH NTV Hayat i Damir Begović, autor iste emisije.
Damir reče: “Dedo, daj materijala za stranicu, barem kod tebe toga ima”.
I Dedo – Suzy dade, tekstova iz časopisa koje je pisao on, a i koje su i drugi pisali o njemu. Kad mi je sve to dao, reče:
“Nemoj da sad to bude nešto o meni, izvuci šta možeš, mene je dosta, ima mladjih”.
Odgovorih da ću pokušati i da će to biti uopšteno o B-H ribolovu.
Prošlo je od tada skoro mjesec dana. Pokušavao sam osmisliti kako da sve to ukombinujem u jedan tekst i ne ide. Jednostavno, pričati o B-H ribolovu, a ne pričati i o Suziju, ne ide.
Ovo su ti tekstovi.

GRAND PRIX GACKA 2003
PRAVI POBJEDNIK JE SAMA RIJEKA GACKA

Premijerno izdanje natjecanja u mušičarskom ribolovu Grand Prix Gacka 2003 pokazalo je da skupni učinak izvrsne organizacije, prelijepa ambijenta i obilja, premda hirovite, ribe daje optimalan rezultat: nitko nije na gubitku, dobitnici su svi koji su vjerovali u Gacku, a pravi je pobjednik — rijeka sama

Napisao Stjepo Martinović
Snimio Mladen Marković
Ribolovačka revija UDICA iz 2003. godine

Kada već prvo izdanje jednoga sportsko-ribolovnog natjecanja »progovori« skupnim učinkom entuzijazma organizatora, ljepotom ambijenta i izvrsnim raspoloženjem svih
sudionika — kao što se dogodilo s premijemim Grand Prix-om Gacka 2003, 28. lipnja održanim međunarodnim susretom zaljubljenika u mušičarski ribolov na rijeci Gackoj — onda nije pretjerano reći da je pred tom manifestacijom duga i sjajna budućnost. Kako su, ne štedeći pohvale na adresu domaćina, istakli i neki iskusni ribiči-natjecatelji, višestruki sudionici europskih i svjetskih prvenstava u ribolovu muhom, zahvaljujući temeljitim pripremama, pažljivoj primjeni ustaljenih međunarodnih pravila i običaja, te pozitivnu sportskom duhu među članovima šest okupljenih momčadi, sve je proteklo u najboljem redu, na opće zadovoljstvo svih uključenih.

Pročitajte i:   Poziv na KUP Bosne i Hercegovine u lovu ribe udicom na plovak za seniore i seniorke

Dakako, glavni je teret jednodnevnog susreta na obalama ljepotice Gacke podnio Željko Grgurić, sveprisutni Grga, direktor Gacka d. o. o. iz Otočca, sa svojim vrijednim i ljubaznim suradnicima, članovima lokalnoga sportsko-ribolovnog društva, a vrijedi spomenuti i doprinos pokrovitelja, uključujući i uredništvo UDICE. Naime, osim medijskim sponzorstvom, naš je časopis podupro Grand Prix Gacka 2003 i doprinosom u oblikovanju pravila, te »iznajmljivanjem« glavnog suca Igora Zdenjaka, prekaljenog ribiča-natjecatelja s mnogo teških (i dobivenih!) utakmica u nogama.

Ali, glavni su junaci te priče za dugo i lijepo sjećanje ipak bili sami natjecatelji — tridesetorica vrsnih mušičara iz naše zemlje i Bosne i Hercegovine koji su, u ozračju bez ijedne negativne vibracije, tog dana uživali u onom što Gacka, kao rijetko koja druga voda, može dati: prekrasnu ambijentu i obilju — premda hirovito raspoložene — ribe. Naime, neuobičajeno jaka lipanjska žega bila je »prikovala« pastrvu za pridneni sloj vode gdje se hranila izobiljem prirodne hrane što ga rijeka nosi i nerado se dizala, pa je znatan dio ribiča ispucao sav arsenal svojih nimfa i mušica… (gotovo) uzalud. Ali, nekima — primjerice Ivanu Petroviću, pojedinačnom pobjedniku — doslovce su utrnule ruke vadeći ribu za ribom. Tako se Gacka »legitimirala« još jednom svojom poznatom osobinom — nepredvidljivošću. Onim zagonetnim »faktorom« te rijeke koji je jednom čini izvanredno teškom, a drugi put neobično darežljivom vodom. Inače, pastrva i te kako ima, velikih i lijepih, jednako potočnih i kalifomijskih — a sve su u izvrsnoj kondiciji i pucaju od zdravlja. Čak i bez polarizacijskih naočala lako je među bujnom vegetacijom zamijetiti elegantne povelike ribe kako se munjevito ustremljuju na sve što struja nosi, a manji primjerci svako malo dižu se za insektima koji i ne pomišljaju da će im dodirivanje vodene površine biti posljednji čin u kratku životu. Nema sumnje, Gacka se po količini i kvaliteti ribe zamjetno približila predratnom stanju, pa se bliži i dan kad će mušičarenje na toj rijeci predstavljati onaj jedinstven i cjelovit doživljaj zbog kojega su tisuće fanatičnih ribiča znale potegnuti s kraja svijeta na tu ličku vodu.

Stjecajem okolnosti, redakcijska ekipa UDICE putovala je na Gacku upravo otvorenom dionicom autoceste od Vukove Gorice do gradilišta tunela Mala Kapela, diveći se sjajno izgrađenoj cesti i prelijepim krajolicima — i razgovarajući o tome što će za Gacku i općenito turizam u djevičanskomu ličkom ambijentu značiti činjenica da će se tamo uskoro stizati za samo sat i pol vožnje od Zagreba. Nema sumnje, što su nam kasnije potvrdili i domaćini u Otočcu, da će autocesta preporoditi taj kraj. Ona će, zahvaljujući snažnu otporu stanovništva prvotnoj nakani projektanata da je izgrade samom dolinom, prolaziti područjem Gacke uglavnom tunelima, odnosno brdom, tako da neće bitno narušavati ljepotu i mir tog kraja, a budući da se u Žutoj Lokvi cesti iz smjera Zagreba, odnosno Austrije i Njemačke, priključuje i ona iz smjera Rijeke, odnosno Italije i Francuske, Gacka će biti jednako ugodno dostupna ribičima-turistima iz Srednje i Zapadne Europe.
Ali, da se vratimo našem natjecanju. Grand Prix Gacka 2003 plod je spoznaje ljudi koji gospodare Gackom da nema boljeg načina za promociju jedne ribolovne vode od priređivanja sportskih manifestacija na njoj — jer ih mediji ne mogu ignorirati, jer one privlače pokrovitelje, ugledne sudionike, publiku… što se vraća ugledom i povećanjem broja posjetitelja. Dakako, natjecanja stoje novca i napora svih uključenih — ali, kao što je pokazalo i premijerno odmjeravanje snaga i vještina mušičarskih »elitnih postrojba« na Gackoj, kad se na svečanoj završnoj večeri (uz legendarnu ličku janjetinu!) dijele službeni trofeji i sponzorske nagrade ostaje samo zadovoljstvo dobro obavljenim poslom.

Pročitajte i:   Eko-organizacije podnijele žalbu protiv BiH zbog hidroelektrana na Neretvi

Kako su, u prigodnim riječima, istakli svi do kojih je stigao Grgin mikrofon, svatko je tog dana obogaćen jednim izvanrednim doživljajem, a nitko nije poražen — premda se, na rubu razgovora, moglo čuti da ipak ima gubitnika: to su oni navodni prijatelji Gacke koji nisu došli, misleći da (iz nekih svojih »razloga«) okreću leđa inicijatorima i organizatorima, a zapravo su okrenuli leđa Gackoj.

Na kraju ovog uvoda — ostatak priče naći ćete u potpisima uz fotografije — recimo još samo da će priređivači tog natjecanja već u pripremama za njegovo drugo izdanje, sljedeće godine, uvrstiti u pravila i scenarij odvijanja, neke vrijedne sugestije ovogodišnjih sudionika, posebice što se tiče satnice, odnosno ritma natjecanja, izbora mušica i si., kako bi Grand Prix Gacka postala velika međunarodna, besprijekorno organizirana priredba. Jer Gacka, slažemo se »bez pričuve«, zaslužuje samo najbolje!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.