Da sačuvamo od zaborava – Bosna i Bošnjak kao mušičar

Iz knjige “Side-Lines, Side-Lights & Reflections–Fugitive papers of a chalk-stream angler.” od G.E.M . SKUES-a, napisane 1898 godine.Zahvaljujući prevodu gospodina Mersada Rajića, saznaćemo kako je to izgledalo prije 111 godina.
Ovdašnji Bošnjak, sigurno iz siromašnog sloja, je dobar čovjek, nije cijenjen među onima koji ga znaju, ali je dobar mušičar i sportista, ne samo po znanju, nego po osjećajnosti koje mu nisu uopšteno priznate. Za mene je bilo šokantno izneneđenje kad sam, ovog čovjeka sa fesom na glavi, sa širokim čakširama, gledao kako gazi po zasljepljujuće plavoj vodi bosanske rijeke Plive, mašući štapom nekih 2.5-3m dužine, bacajući po slapovima mušice sa kratkim, ali istančanim, zamasima. Posmatram ga neko vrijeme, nisam vidio da je nešto ulovio, ali sam zato slijedeći dan vidio
mnoge kao što je on. Bio sam spreman da ga ocijenim kao usamljenika koji nije kao ostali i koji, sa određenog rastojanja, prati primjer nekog Engleza ili Austrijanca.

Ali, dva dana kasnije, sjedeći na verandi malog drvenog hotela u Jezeru, vidjeli smo starijeg Bošnjaka, sa veslom u ruci, kako ulazi u ručno izdubljen čamac, na drugoj strani rijeke i vrlo vješto upravljajući, glatko je uplovio prema ivici glavne struje rijeke. Onda je započeo mahati sa istovjetnim štapom i šnjurom kao o onaj drugi, ali samo pravolinijski, što ja nisam želio da vidim. Uskoro je ulovio malog lipena, dovukao ga do ivice čamca, ubacio u čamac, skinuo sa udice i …vratio ga nazad. Odmah zatim je uhvatio drugog većeg, te je onda, nošen vodom, polako nestajao iza krivine rijeke. Ovaj njegov uspjeh je motivisao moga prijatelja, koji je čekao na ručak, da montira svoj štap i odmah započne sa  bacanjem, silazeći niz stepenice verande koje su vodile prema rijeci. U međuvremenu, ja sam motao nekoliko Crvenih mravića za naš poslijepodnevni ribolov. Nas dvojica smo pobudili veliku pažnju kod Bošnjaka iz Jezera koji su se podijelili u dvije manje grupe okupljene oko nas. Najzainteresovaniji od njih je bio Abdulah (Skeus ga u knjizi naziva Adullah) zdepast i frljav, nizak Bošnjak, oko 45 godina starosti, koji je kuhao kafu na šporetu u bašti hotela. Ja sam dao jednom od posmatrača nekoliko podveza koje je on odmah raspodjelio sa svojim prijateljima. Abdulah je bio veoma uporan u svojim zahtijevima da nas vodi u poslijepodnevni ribolov, a pošto nismo znali mnogo o čudima domaćih ljudi niti gornjeg dijela rijeke, bili smo veoma radosni da ga povedemo kao vodića. Mi smo ga prihvatili kao vodića i za ostalih od pet dana provedenih u Jezeru, i za to vrijeme, mi smo mu pripadali a on bi nam se, što je bilo prirodno, pridružio pri svakom našem odlasku u ribolov. On je bio vrlo iskusan vodić ali fizički nespreman da ide brzo i daleko, a hodanje po teškim domaćim terenima, sa 4km na sat bi, nakon dva sata hodanja, iscrpilo svu njegovu snagu. Tog prvog poslijepodneva, slijedili smo ga uzvodno iznad sela očekujući da nađemo rijeku sličnu kakva je bila ispod jezera, puna kamenitih kaskada, okreta i ispunjena sa krasnim malim otocima. Ali kad smo prošli lijepi vodopad Abdulah nas je doveo na dugački i spori dio rijeke koji je, na većini mjesta, bio skoro nepokretan i nepogodan za lov na suhu mušicu a upotrebljiv samo za ribolov na mokru mušicu kad se pojave lagani nabori na rijeci. Ovdje smo sreli dva Bošnjaka- mušičara, seljačkog porijekla, koji su lagano plovili rijekom u izdubljenom čamcu i zabacivali njihove pre-Waltonske mušice prema obali rijeke. Čim su nas ugledali, sa instiktivnom ljubaznosti i lijepim vaspitanjem, oni su se okrenuli i počeli da love niže od nas na drugoj strani rijeke. Nisam primjetio da su išta uhvatili, ali u tim trenutcima ni mi, sa našim mnogo boljim priborom, nismo se mogli pohvaliti da smo preopteretili Abdulaha. Ovo je samo jedan od mnogih primjera lijepog ponašanja sportskih ribolovaca prema nama.
Slijedećeg dana smo na brzinu prošli pored predjela sa tihom vodom na kojem smo jučer lovili i došli do nešto brže vode, iznad tog mjesta. Tu nam se je priružio mladi Bošnjak, ribolovac sa mušicama, sa vrlo primitivnom opremom. On je bio beskrajno zainteresiran za naš pribor, ali nikad ne pokazujući da je njegova radoznalost iznad pravila lijepog ponašanja. On je bio veoma zahvalan što smo mu dozvolili da isproba naše štapove te nam je, za uzvrat dozvolio, da iz blizine pogledamo njegov pribor

Oko 12h vidjeli smo veoma značajno rojenje sitne “Pale Blue” i ubrzo poslije toga lipeni su se počeli neometano javljati. Abdulah, koji je prije nas primjetio koja se mušica roji, donjeo nam je živu mušicu prije nego što su ostale počele da se dižu. Primjetili smo da su mušice domaćih ribolovaca bile, po boji trupa, vjerna imitacija “Pale Blue” osim veličine udice koja je bila nešto veća od uobičajene veličine žive mušice. Lovili smo uzvodno sve do ručka i uspjeli da, s vremena na vrijeme, uhvatimo ponekog lipena a uskoro poslije ručka prešli smo preko drvenog mosta i krenuli nizvodno loveći lijevom obalom rijeke. Ovdje smo sreli onog ljubaznog nestaška kojeg smo gledali kako sa desne obale gazi prema nama da nam pokaže korpu sa ulovljenih sedam do osam lipenova i svi su ulovljeni na isti Arcadian pribor. On je pregledao moje mušice sa zanimaniem i nevjericom. Zatim je prodrmao moju korpu dajući mi na znanje da je prazna…Abdulah je nosio moju ribu…onda je prodrmao svoju, slatko se smijući, bez namjere podrugivanja. Ja sam mu ukazivao na Abdulaha koji je išao napred sa mojim prijateljem i nosio našu ribu. On mi je pokazao njegov struk držeći u zraku četiri prsta kao indikaciju za četiri mušice. Ja sam lovio uzvodno sa suhom mušicom i promašio sam nevjerovatan broj lipenova. Da pokaže nadmočnost njegovog načina ribolova, on je zabacio preko grmlja i nakon drugog zamaha zakačio je lipena oko 300gr. i prebacio ga preko grmlja u polje pred svoje noge zatim, zadovoljno se smiješeći, okrenuo se prema meni. U međuvremenu ja sam upao u grmlje. On mi je svojom rukom pomogao da se izvučem. Bilo je zadivljujuće gledati tog grubijana svirepog izgleda ali ljubazno pristupačnog i punog života. Najzad, on mi je ukazao na jednog kapitalnog lipena kojeg sam uspio natjerati da se podigne sa dna na moju mušicu ali sam ga promašio. Onda, on je otišao da posmatra moga prijatelja a ja, nakon davanja odmora mom lipenu, uhvatio sa ga sa plivajućom sitnom “Pale Blue.” To je bila prekrasna riba od oko 51cm koji u ovim vodama sigurno teži blizu 1kg.
U međuvremenu, niže mene, moj prijatelj, koji je bio u dobroj formi, je lovio na brzacima na suhu mušicu praćen pogledima Abdulaha i onog mog ljubaznog nestaška, te dva-tri Bošnjaka i nekoliko Cigana-Roma te je sa četiri uspješna izmahivanja ulovio četiri dobra lipena, gubeći najkrupnije od njih, koji su uplivali u jakost struje i tamo se otkačili. Također sam shvatio da je moj dobroćudni nestaško bio mnogo više oduševljen sa ribolovom moga prijatelja nego mene. Ja bih mogao nabrojati mnoge primjere učtivosti i sportske kulture, lijepog ponašanja, sveopšte kulture ispoljene od svih bošnjačkih seljaka prema strancu koji se našao među njima. Jedne prilike, dok smo lovili uzvodno, naišla su dva čovjeka na nekom balvanu kojeg su tjerali čakljom, ali kad su bili u našoj blizini i ugledali da mi lovimo ribu, oni su odgurali balvan prema dubokom viru sa vrlo brzom strujom koja nije bila nimalo lagana za veslanje a to su uradili samo iz čistog poštivanja i osjećajnosti da ne ometu naš ribolov.

Mi smo proveli i jedan dan u ribolovu na samom (Plivskom: op.au.) jezeru. Jezero sadrži ogroman broj riba ali ukoliko nije bio izuzetan broj mušica na vodi nismo mogli naći više od jednog ili dva mjesta na kojima smo vidjeli pastrmke u lovu. Jedno od tih mjesta je samo ušće gdje rijeka ulazi u jezero. Ovdje se nalazi vrlo izgledan čist vir okruglastih ivica u kojem se vide velike pastrmke od 1-2 kg kako plivaju i kruže uz obalu. Drugo mjesto je malo i plitko, sličnih dimenzija kao ovo a nalazi se na oko 1km udaljenosti od ušća rijeke. Da bi smo pravilno lovili na jezeru trebao nam je vjetar. Nije bilo ni daška vjetra, a nebo iznad nas je bilo svijetlo bakarne boje. U ovako teškim uslovima Abdulah me je čamcem odvezao na jednu čistinu nakon što smo žudno pregeledali onaj teren uzaludno tražeći pastrmku. Mi smo mekano klizili preko plitke vode tražeći ribu koja kruži po plićaku i nije bilo ništa uzbudljivije i očaravajuće od načina kako je Abdulah veslao čamcem. Ni najmanje talasanje vode se nije primjetilo dok smo klizili jezerom što nam je omogućilo da jasno pregledamo plićake i provjerimo da li neka riba kruži po njima. Najzad, upravo kad smo pomislili da odustanemo, ugledao sam lijepu pastrmku, oko pola kilograma, kako se kreće prema nama. Ja sam promjenio krupnu, Loch fly i montirao sitnu Coch-y-bondhu mušicu sa Holandovim predvezom i zabacio je prema ribi. Riba je pametno prišla mojoj mušici, pogledala u nju i u poslednjem momentu se vratila, odbijajući da je uzme. Onda, vozeći se na ivici plićaka koji ovdje naglo prelazi sa dubine od pola metra, u dubinu pet-šest puta veću, ugledali smo ljupku Zlatonosnu Braon pastrmku, sigurno preko 1kg tešku, jednu od mnogih Zlatonosnih Braon pastrmki iz (Plivskog) Jezera. Prilikom druge ponude ona je uzela Coch-y-bondhu i ja sam bio žestoko povučen njenom čeličnom snagom. Umjesto da odmah krene prema dubljoj vodi, od čega sam ja strahovao, moja pastrmka je počela strelovitom brzinom da se kreće po plićaku u cik-cak pokretilma, brza kao munja, očevidno nastojeći da se otkači. Ja sam se poigravao sa njom navozeći čamac na otvorenu vodu sredine plićaka i povlačeći ribu za mnom. U jednom momentu, ona se umirila i okrenula, pomislio sam da je gotova i da sam je savladao. Dovukao sam je do čamca, a onda je Abdulah, za momenat izgubivši hladnokrvnost, dozviolio ribi da vidi mrežu koju je on podigao da je prihvati i izbaci napolje. Tada sam vidio mahnit zamah repom na površini, divlji skok u zrak i izvan vode i moja riba je bila slobodna jer se sitna udica otkačila iz njenih usta. Zaista, rijetko sam imao zanimljiviji susret sa nekom pastrmkom kao sa ovom u blještavoj čistoći plitke vode u kojoj sam mogao vidjeti sve njene pokrete i manevre. Pribor se odlično pokazao ali nije bilo nikakve struje da mi pomogne da je smorim. Ali, i ja sam bio u velikoj žurbi da je izvučem i ubacim u čamac i zbog toga sam je izgubio. Toga dana nisam imao drugu priliku. Nije bilo vjetra, mnoge pastrmke, neke prilično velike, su izlazile prema mojoj mušici, pogledale u moje mušice ali nisam uspio ni jednu da uhvatim.
U predvečerje, došlo je do nenormalno velikog rojenja, ustvari letenja crnih mrava ogromnih po veličini. Površina Jezera je bilo prekrivena crnilom mrava. Izgledalo je kao da se prosula Londonska čađ nošena istočnim vjetrom. Po cijelom Jezeru ribe su se ludo izbacivale ali je samo jedna od njih bila dovoljno luda da isproba moju imitaciju koju sam uz pomoć makazica i mašte, od Black gnat pretvorio u Black ant. Za cijelo ovo vrijeme Abdulah nas je izvrsno vodio.
Slijedećeg dana moj prijatelj se nije osjećao dobro i nije bio uopšte zainteresiran za ribolov, iako smo išli uzvodno lijevom obalom rijeke, on ipak nije lovio, često ostavljajući štap Abdulahu, nekad četvrt a nekad i više od pola sata. Abdulah nije pokušavao ispucavati šnjuru ali je izvrsno bacao onoliko koliko je naučio sa svojim štapom. Nije imao sreće sa lipenom ali je izgedalo da je vrlo vješt i zna vrlo brzo da pronađe pastrmku te je, za vrlo kratko vrijeme, uhvatio četiri komada, koje su težile, od 300gr. pa sve do 1kg. On mi je dao jedan njihov predvez sa mušicama koje mislim da zaslužuju da budu spomenute. Krila mušica su urađena od mekog perja divlje guske. Nemaju nogica a trup im je urađen od sirove svile. Konjska dlaka je iz repa malog bosanskog konjićka, neobično fina i jaka i ima čvor na kraju predveza za koji je vezana mušica dajući mu neskladan, grub ali ne, i neprirodan izgled.
Jadni Abdulah. Bilo je suza u njegovim očima kad smo se opraštali od njega na kraju petog dana ove prijatne posjete Plivi i Jezeru. Odatle, mi smo se odvezli do grada Ključa na rijeci Sani.
Ključ je malo više germanizovan nego Jajce ili Jezero a tu smo našli i lokalnog trgovca koji je prodavao mušice urađene u Njemačkoj. Na kraju prvog dana na Sani mi smo se, uz tursku kafu, odmarali u malom letnjikovcu pored rijeke gdje smo primjetili da su dvojica domaćina ljetnjikovca bili vrlo zainteresirani za naš pribor. Ja sam skinuo svoj podvez i dao ga jednom od njih a moj prijatelj je učinio isto i dao svoj onom drugom. Oni su nam se poklonili i zahvalili nam iskazujući najveće poštovanje. Slijedeće večeri, dok smo večerali, čuli smo da su njih dvojica otišli zajedno u ribolov i da je jedan od njih, za petnaestak minuta ulovio šest lijepih riba a onda je prodao struk sa mušicama onom drugom, za jedan Gulden(1-šiling i 8-penija). On je kasnije svezao oba struka zajedno, zakačio krupnu ribu koja mu je otrgla struk i odnjela sve četiri mušice.
Slijedećeg dana lokalni trgovac nam je rekao da je poslao žalbu protiv nas zbog toga što domaći ribari ne žele više njegove mušice. On je jutros imao tri ribara u radnji koji su htjeli da kupe mušice, odbijajući njegove, tražili su samo mušice slične onima koje je imao engleski gospodin. On je također htio, prije našeg odlaska, da kupi sve mušice koje nam ostanu a ja sam mu dao nekoliko svojih preporučujući mu neke dobre vezače mušica iz Engleske. Mi smo ispitali koliko ovi siromašni seljaci zarađuju i saznali da su tri Guldena (pet šilinga)za jednu nedelju dobra zarada. Zamislite kolika je odanost mušičerenju kod onog ribara koji je dao trećinu nedeljne zarade za jedan predvez sa dvije mušice. Mi smo čuli da je on rekao da bi radije volio da je izgubio dva Guldena nego te mušice jer ko zna kad će opet u Ključ doći Engkeski gospodin i dati mu mušice. Ovo je bilo nevjerovatno dirljivo, neodoljivo i toga popodneva mi smo pozvali dvojicu ribolovaca u kafanu, naručili kafe, i dali svakom od njih po struk. Oni su bili duboko zahvalni, bez imalo ulagivanja, a kad smo htjeli da platimo naše kafe, oni nisu htjeli ni da čuju za plaćanje i do kraja većeri mi smo im priuštili zadovoljstvo da nas zabavljaju do kraja noći.
Tokom našeg cijelog putovanja po Bosni mi smo se susretali samo sa pažnjom i ljubaznošću a ništa nas nije više impresioniralo od dobrog ponašanja, finog odgoja i sportskog držanja ovih siromašni ali plemenitih ljudi.
Field.Jan.1898. *SEAFORT AND SOFORT
Iz knjige “Side-Lines, Side-Lights & Reflections–Fugitive papers of a chalk-stream angler.” od G.E.M . SKUES-a

Preveo
Mersad Rajić