Klizeći i waggler plovci

U prošlom broju, u ovoj rubrici, nastojali smo predstaviti tehniku ribolova na plovak na tekućim vodama. Pri tome smo namjerno zanemarili klizni plovak koji se manje koristi na tekućim vodama a više na jezerima i moru, gdje su velike dubine limitirajući faktor ribolova i gdje je uspješan lov moguće ostvariti samo sa kliznim plovkom.
Riba se, naime, obično nalazi na većim dubinama nego stoje dužina štapa pa je potreban klizni plovak kako bi se mamac ponudio na dubini u kojoj riba u tom trenutku najbolje uzima i gdje je ima najviše.Za razliku od fiksnog, koji je snabdjeven samo jednom vodilicom i to neposredno uz antenu, klizni plovak ima dvije vodilice: jednu uz antenu a drugu ispod tijela plovka kako bi najlon mogao kliziti sve do graničnika kojim je određena dubina. U posljednje vrijeme korištenje plovak kod koga je najlon klizio kroz sredinu plovka duž cjevčice montirane upravo iz tog razloga, ali je takva vrsta plovka skoro izbačena iz upotrebe. Prvenstveno iz razloga što je najlon klizeći kroz plovak odnosno kroz cijevčicu radi prisustva vode često zapinjao uslijed lijepljenja za unutrašnju površinu same cjevčice.Zbog toga su dovitljivi ribolovci brzo uočili taj nedostatak te su pribjegli montiranju dvije vodilice na vanjskoj površini plovka. Naravno, dovoljno odmaknute od same površine tijela plovka kako ne bi došlo do lijepljenja najlona za plovak a samim tim i do otežanog propadanja plovka.

Drugi razlog zbog koga je došlo do ovakvog načina montiranja vodilica na plovak je jednostavan – bilo je teško pronaći adekvatnu cijevčicu manjeg promjera. Veći promjer cjevčice je automatski uslovljavao i veći čvor na osnovnom najlonu koji je, opet predstavljao problem kod bacanja plovka na lovno mjesto. Zapinjao je, naime, za ringle na štapu a praktično je uslovljavao i debljinu antene (vidljivog dijela plovka ili signalizatora javljanja ribe).
Treći razlog je taj što je svako španovanje najlona prilikom ribolova imalo za posljedicu naginjanje plovka jer je najveći otpor upravo na samom vrhu plovka, a to je opet, s druge strane, obavezno uticalo na povlačenje mamca sa mjesta zabačaja. Sve ove nedostatke uspješno je eliminisao plovak sa vanjskim vodilicama, a imao je još jednu prednost – mogla se praviti promjenljiva antena pa se bez montaže novog plovka mogao obavljati ribolov sa različitim bojama antena. Ta prednost odnosila se i na noćni ribolov jer se umjesto antene moglo ubaciti svijetleće tijelo koje se jeftino može nabaviti u svakoj prodavnici ribolovne opreme.
Sama tehnika lova ne razlikuje se previše od lova fiksnim plovkom iako su mogućnosti veće jer se ribolov može obavljati i na dubinama višestruko većim od dužine štapa kojim ribolovac raspolaže. Naime, mali čvor napravljen na osnovnom najlonu (ima funkciju graničnika) ne predstavlja problem prilikom zabacivanja jer tečno prolazi kroz vršnu ringlu i ne pomjera se prilikom izvlačenja ulova (što je slučaj sa većim čvorom kod plovka kod koga najlon prolazi kroz cjevčicu) pa se može koristiti i plovak manje nosivosti prilikom lova.
Sam čvor tj. graničnik može se praviti od konca ali i od najlona. Ukoliko se pravi od najlona uvijek mora biti nešto većeg promjera od osnovnog najlona kako ne bi, prilikom zatezanja silka kod montaže čvora ili davanja kontre odnosno izvlačenja većeg ulova, došlo do oštećenja osnovnog najlona pa čak i njegovog kidanja.

U prodavnicama ribolovnog pribora mogu se nabaviti i gotovi čvorovi od konca ali im je mana što su proizvođači namotavali veću količinu konca, te nakon njihove montaže ribolovci imaju smetnji pri zabačaju. U svakom slučaju manje vičnijim ribolovcima mogu ih preporučiti kao i onim nešto lijenijim. Takav graničnik potrebno je dobro učvrstiti na osnovnom najlonu, ali samo toliko koliko će predstavljati sigurnost pri lovu i neće se pomjerati usljed zabačaja ili izvlačenja ulova. Dakako, čvor mora biti tako postavljen da ne predstavlja ni opasnost oštećenja osnovnog najlona prilikom njegovog pomjeranja radi eventualnih promjena željenih dubina.U kompletu sa tako namotanim koncem za čvorove, odnosno gotovim čvorovima, proizvođači nude i sitne perle koje je dobro nabaciti na osnovni najlon. Perle, svojom veličinom, ne dozvoljavaju da konac od čvora upadne u vodilicu te tako fiksira plovak na dubini na kojoj se obavlja ribolov. Ukoliko bi se dogodila ta blokada ne bi bilo moguće izvući ulov iz dubine, a usljed blokade plovka moglo bi doći i do pucanja štapa.
Većina ribolovaca do perli dolazi na razne načine: ili kupovinom običnih vašarskih lančića napravljenih od tog materijala ili kvareći ženinu bižuteriju. U svakom slučaju, perle su jako korisne u ribolovu na plovak i njihovom montažom iznad vodilice plovka one nikako ne predstavljaju smetnju s obzirom da su šuplje i uvijek ostaju na samoj vodilici pomjerajući se duž osnovnog najlona sve do graničnika.U ribolovu na opisani način mahom se koriste teži plovci čija nosivost prelazi nekoliko grama, radi duljine bacanja i radi bržeg propadanja mamca na određenu dubinu (tri i više grama).

Waggleri i match tehnika

Englezi su prvi u svijetu počeli koristiti plovak sa samo jednom vodilicom i ona se nalazi na donjem dijelu plovka. Kod nas tehnika ribolova sa wagglerima nije toliko popularna iako ona ima svojih velikih prednosti. Waggleri se, naime, koriste kod ribolova match tehnikom, ali su štapovi za tu tehniku veoma skupi i naši ih ribolovci nisu u mogućnosti nabaviti (iole kvalitetniji štap za takav ribolov košta nekoliko stotina maraka).
Istina to je samo jedan od razloga. Drugi, koji je mnogo bitniji, je činjenica da su to štapovi iz dva ili tri dijela pa su nepodesni za transport automobilom. Njihova transportna dužina je u zavisnosti od dužine štapa od 1,30 m pa do 1,80 metara. Ovakvi štapovi namjenjeni su za ribolov pri lošim vremenskim uslovima, kada ima jakog vjetra. Match tehnika, naime, podrazumjeva da se najlon nalazi pod vodom, odnosno ispod površine vode, jer se i vodilica na plovku nalazi ispod površine vode.

Prednost ovakvog načina ribolova ogleda se i u tome što je moguće mamac spustiti na samo dno a da se na plovku to i ne primjeti s obzirom da ga stalno našpanovani najlon uvijek drži u jednom položaju, te je i kontra kod javljanja brža. Upravo radi otpora najlona koji se nalazi pod vodom, ali i zbog veličina plovka koji se koriste pri ovakvom načinu ribolova, najbolji su štapovi čija su bacanja od 10-30 grama. Naime, na tržištu se nudi više vrsta wagglera, a u posljednje vrijeme najpopularniji su waggler plovci koji na sebi imaju određeno otezanje tako daje potrebno već postojećem dodati još samo manji dio olova da bi se postiglo idealno opterećenje. Kako to uraditi? Na donjem dijelu tijela plovka montira se vodilica s navojem koji se navrće u plovak, a između same vodilice i tijela može se montirati više tijela u obliku šajbi koje predstavljaju opterećenje. Važno je napomenuti daje ispod vodilice plovka uvijek neophodno montirati virblu kako ne bi prilikom izvlačenja plovak u vodi zasukao najlon. Sa ovim plovcima za sada kod nas lovi samo mali broj ribolovaca, ali zbog prednosti koje nudi ribolov match tehnikom sigurno će naći svoje poklonike i u BiH. Naročito kod natjecatelja koji su prilikom takmičenja ograničeni na mali prostor, ali i kod ljubitelja lova na šarana i linjaka jer vole loviti s mamcem na samom dnu.

(Blinker – avgust 2000. godine) Piše: Ibrahim Alibegović