“Bidni” moderan, pusti ribu!

Iz Sohinog pera

Od riječi moderan, u zadnje vrijeme sav se naježim. Uzrok tome bi trebalo potražiti negdje duboko u mojoj podsvijesti (možda i ne tako duboko).
Dovoljno je izaći na neku posjećeniju šaransku vodu, i ima da se naslušaš modernih riječi i izraza, a bogami i nagledaš (samo ako znaš gledati).
Ako se od riječi moderan naježim, onda od izraza „moderan šaranski ribolov“ dobijem napad bjesnila.
Mada i sam pripadam skupini ribolovaca koja koristi savremenu ( modernu) opremu (rod podovi, signalizatori, skupe motke itd…), sebe ne smatram dovoljno modernim (nisam ja baš tol'ko moderan, više sam savremen).
Da bih ovo pojasnio (da me neko nedaj Bože ne shvati pogrešno), moram krenuti od proste računice ili ti ekonomije.

Zakon tržišta je nemilosrdan u svim sferama, pa tako i u ovoj našoj, usko vezanoj za ribolov i sve što ga prati. Zakon tržišta je jasan CILJ OPRAVDAVA SREDSTVO.
Velike kompanije ogromna novčana sredstva ulažu u reklamiranje svojih i blaćenje tuđih proizvoda. Ovo blaćenje se radi suptilno, raznim trikovima iz oblasti marketinga, jer je protivzakonito javno stvarati lošu reklamu o suparničkom proizvodu. Zato postoje čete ribolovaca, plaćene od strane navedenih kompanija da
kroz razne „nepristrasne“ časopise, na sva usta hvale proizvode onih koji ih plaćaju za to.

Razlog je samo jedan, a to je da bi mogli prodati , svoje proizvode modernim, ma šta modernim, najmodernijim sportskim ribolovcima.

Iz svega ovoga se da zaključiti da bi neuki i neupućeni rekli da je bitnije imati dobru opremu nego uhvatiti dobru ribu (jer koji će nam dobra riba, kad nemamo super, ultra, mega……opremu).

E sad, ako po ovim aršinima djelimo ribolov i ribolovce, ja definitivno ne spadam u skupinu modernih.
Meni je još uvijek imperativ odlaska u ribolov, druženje sa običnim i skromnim ribolovcima koji još uvijek nisu inficirani sindromom modernizma.
Imperativ mi je uživati u pecanju, ili po naški rečeno ćejfiti ili sevdisati u prirodi.
Ja pecanje doživljavam na vrlo drugačiji način od modernih, kojima je svakako imperativ imati što veću i što veći broj riba na štapu (da se razujemo ovo što veći broj riba na štapu se i odnosi na to što je napisano, da me opet ne bi pogrešno shvatili) a ako kojim slučajem njihov izlazak na vodu ne prođe u ovim planiranim okvirima, onda se vraćaju agresivni i bijesni sa vode (šta ćeš, nismo svi isti).

Za mene pecanje ima vrlo širi smisao, a to je prvenstveno odnos prema ribi, vodi i prirodi koja nas okružuje. Znam da će sad zli jezici reći, kako sam opet „fulio“ temu i kako moderna oprema ne podrazumijeva i moderan sportski ribolov, nego da je moderan pristup u odabiru mamaca kojima se lovi riba, dijeli moderne od zaostalih.

Ma jel ?
Pa da onda i o ovome progovorim koju.

I u ovom segmentu, opet su šarandžije otišle najdalje. Izmišljena je boila, super mamac koji je napravio revoluciju u šaranskom ribolovu.

I opet one velike kompanije s početka ovog teksta, plaćaju iste one čete ribolovaca da reklamiraju njihove proizvode, da bi mi, mogli kupiti te iste boile i biti moderni.
Ali sa dolaskom ove revolucije iz Engleske ili Francuske (i jedni i drugi ga svojataju), je došao i pokret „UHVATI I PUSTI“ (hvala Bogu), i baš taj pokret najviše djeli moderne od ovih drugih.
Ma nije nego.
A je l’ to kod nas nije bilo C&R ribolovaca prije nego je pokret zaživio?

Evo da odemo u prošlost dokle me pamćenje služi pa da malo razmislimo – je l’ bilo ribolovaca koji su vraćali ribe i koji su pecali iz ćejfa?
Bilo je i takvih koji su kući nosili samo jednu ili dvije ribe i nikad ispod mjere, a sve ostale koje su upecali vraćali su nazad (i imali smo rijeke pune ribe, mada nismo bili moderni).
E sad da smo bili dovoljno pametni pa da patentiramo svoju savjest (bar mi koji smo vraćali ribu i dok to nije bilo moderno), danas bi Bosna i Hercegovina imala jedan poznati svjetski brend, odnosno bili bi začetnici C&R pokreta, al’ eto, omaklo nam se pa nam ga ispred nosa ukradoše Englezi ili Francuzi, više nije ni bitno.

Ali da se vratimo na one velike kompanije koje nam poturaju sve bolje i bolje mamce, sve kvalitetnije i kvalitetnije boile, natrpane ko zna kojim i kakvim otrovima, samo da bi potrošač uhvatio što veći broj riba.

E sad da bi bili što humaniji (i humanost danas ubrajamo u elemente modernog, jer već smo se naučili pustiti ribu nazad u vodu), pojedini ribolovci su počeli sa proizvodnjom vlastitih boila i to iz razumljivih patriotskih pobuda. Kao prvo jer žele da bojkotuju razne hemijske insitute u vlasništvu kompanija koje proizvode savremena boile, gdje isti ti instituti svojim otpadnim materijama truju iste one vode za koje nam proizvode super mamce, dakle iste one vode u kojima namjeravamo loviti.

Kao drugo iz opravdanih ekonomskih razloga, na taj način što jedan prosječan moderni, pravi boile tako što u iste mixa, ništa manje nego provjerene firme za izradu super mamaca. Čak šta više ne vodi računa kod doziranja pojedinih atraktanata tj. raznih hemijskih jedinjenja koji tjeraju šarana na što bržu probavu hrane, da bi sebi povećao šanse za kapitalnim ulovom ( a sve pod krinkom humanizma, jer on je taj koji je pripadnik C&R pokreta).

Svi oni koji su imali priliku vidjeti uhvaćenog šarana, iz čijih crijeva neprestano izlazi polusvarena hrana znaju o čemu govorim.

Kada bi imali priliku vidjeti čovjeka sa i simptomima dehidracije i dijareje, isti bi trenutno bio prebačen u najbližu stanicu hitne pomoći da mu se ukaže ljekarska pomoć.

Toliko o našem humanizmu a o ostalim stvarima neki drugi put….a do tada…„bidni“ moderan i pusti ribu….
Iskreno vaš, Soha.