KVALITET ZRAKA U ZDK: Poznato je ko zagađuje zrak, tlo i vodu, ali ne i koliko

Zeničanima su do kraja ove godine obećani novi filteri koji iz pogona tamošnje željezare najviše zagađuju zrak – što je već peti obećani termin u posljednjih 6 godina. Kakanjci će pak uređaje za odsumporavanje u TE Kakanj dobiti i naboljem slučaju do kraja 2023 godine

zurnal.info
Piše: Amarildo Gutić

Paradoksa nikada dosta u Bosni i Hercegovini, pa ni kada je riječ o ekološkoj svijesti. Stanovnici pojedinih gradova u BiH postaju takmaci u groteksnom nadmetanju, onom čija je sredina ekološki zagađenija – Zenica ili Lukavac, Tuzla ili Kakanj, ili Sarajevo u odnosu na ostale. Unutar tih gradova pak ne postoji jedinstven stav žitelja. Oni malobrojniji traže strožije ekološke standarde i njihovo poštivanje, dok preovladavaju oni kojima su radna mjesta važnija od zdravlja.

Nema relevatnih mjerenja

Zeničko-dobojski kanton ima nekoliko velikih zagađivača zraka, tla i vode. Poizvođač čelika ArcelorMittal Zenica na vrhu je liste najvećih zagađivača zraka u BiH u periodu 2015-2017. godina. Analizu su pripremili aktivisti Centra za podršku građanima “Arnika” iz Češke i “Eko foruma” Zenica, bazirajući je na dostupnim podacima koje entitetskim ministarstvima okoliša i hidrometeorološkim zavodima dostavljaju same kompanije. Upravo relevantnost tih podataka jeste najveći problem.

Iz zeničkog “Eko foruma” navode kako su podaci koje je dostavljao ArcelorMittal netačni zbog “pogrešno” postavljenog sistema za monitoring. Federalni hidromeretološki zavod koji objavljuje podatke o emisiji štetnih materija u nekoliko gradova, upozorava istovremeno da podaci koji se objavljuju sa mjernih mjesta nisu kontrolirani i validirani!?

“Do 1992. su podaci bili trasparentniji i zaista su bile planirane neke mjere za smanjenje štetne emisije iz Željezare. Sada se koristi komplikovana struktura države, jer previše je uključenih institucija, zatim nedostatak novca ili izgovor da nema novca, da mi nemamo odgovarajući monitoring, da nemamo prave pokazatelje iako golim okom možemo vidjeti i osjetiti zagađenje,” objašnjava Samir Lemeš, predsjednik UO UG „Eko forum“ Zenica.

Mjerne stanice: nisu validne ili izvan funkcije

Da su postojeći podaci mjerenja štetnih materija čak i upola niže vrijednosti, situacija bi u Zenici bila dovoljno alarmantna. Zakonske odredbe navode da, primjera radi, koncentracija SO2 ne smije više od tri dana godišnje preći dnevni prosjek od 125 µg/m3.. Na mjernom mjestu u naselju Tetovo, smještenom tik uz pogone Arcelor Mittala, izmjerena su prekoračenja od 124 do 252 dana godišnje od 2001. do 2017. godine.

“Imam voćnjak u dvorištu, ali nikada nisam niti jedan plod pojeo, a živim ovdje već 50 godina. Nema ti ovdje kuće u kojoj neko nije obolio od karcinoma, reći će jedan stanovnik ovog naselja koji nije bio raspoložen za fotografisanje.

Nema više ni mjerenja količine opasne zagađujuće materije benzena u zraku.

„Mjerio se samo jedno kratko vrijeme u Zenici i koncentracije su bile katastrofalno više, 260 od dozvoljenih 5 µg/m3!“ upozorava Samir Lemeš,

Institut za zdravlje i sigurnost hrane vodi evidenciju oboljelih od karcinoma za područje ZDK. Prema njihovom registru, tokom 2018. prijavljeno je 1047 oboljelih, ali kako i sami navode, podatke treba uzeti sa rezervom, jer ovise od ažurnosti prijavljivača. Riječ je, dakle o novoprijavljenim, a prema nekim podacima prije dvije godine broj ukupno oboljelih premašio tri hiljade. Ti podaci, osim da gotovo četvrtina oboljelih ima karcinom pluća, nisu dokaz o uzročniku, zbog nepostojanja detaljnjih istraživanja na mikro područjima. Samo u nezvaničnim razgovorima sa ljekarima može se spoznati alarmantnost situacije.

“To su zajednički podaci gdje nema nikakve odgovornosti, odnosno odgovornost je kolektivna. Prave podatke, ako i postoje, mi ne možemo dobiti,” potvrđuje prim.dr. Harun Drljević, aktivista Eko foruma Zenica

Mještani Tetova godinama su protestvovali, pisali tužbe, ali bezuspješno. Tužilaštvo ZDK je krivičnu prijavu “Eko foruma” protiv ArcelorMittala odbacilo, sa zaključkom da nije postojao umišljaj kompanije da zagađuje okolinu!? Dodatni argument tužilaštva bio je i da „ArcelorMittal ima veliki esencijalni značaj za Zenicu, radna mjesta i grijanje grada“.

Pročitajte i:   ESRD "Drijenča Gračanica: U nedjelju završnica projekta Mala škola ribolova i udruženjsko takmičenje za kadete

Federalno tužilaštvo je nakon 3 godine čekanja naredilo ponovnu istragu koja je potom formalno obnovljena.

“Pozitivna stvar u odgovoru federalnog tužilaštva jeste što je ostavljena mogućnost da se istraga proširi sa zagađivača i na organe vlasti i druge ljude koji su bili uključeni u process, do onih koji su im omogućili da tako rade i propustili da urade ono što je trebalo da bi se zaštitio okoliš”, navodi Samir Lemeš.

Stalno prolongiranje rokova

Federalno ministarstvo okoliša je početkom 2017 godine ArcelorMittalu izdalo okolinsku dozvolu za integralnu proizvodnju, iako je po tužbi Eko foruma u toku bio upravni spor zbog osporavanja okolinske dozvole za rad pogona BOF Čeličane od 2015. godine.

Kantonalni sud u Sarajevu je u martu 2019. tu dozvolu stavio van snage. U dozvoli iz 2017. rok za ugradnju Sistema za sekundarno otprašivanje bio je oktobar 2018. Ugradnju tih filtera ArcelorMittal uz blagoslov nadležnog ministarstva prolongira od 2013. godine.

Početkom 2019. kao novi rok ugradnje najavljen je juli 2019. Istovremeno je u maju istekao rok za ugradnju drugog hibridnog filtera u pogonu Aglomeracije. Sve je još jednom prolongirano.

“Drugi hibridni filter na Aglomeraciji, kao i Sistem sekundarnog otprašivanja na BOF Čeličani, će biti završeni do kraja godine,” izjavio je nedavno generalni direktor ArcelorMittala Biju Nair.

Grijanje Zenice ovisno je od ArcelorMittala. Umjesto starih kotlova koji su koristili ugalj, za narednu godinu je najavljen zajednički projekat izgradnje kotlova koji bi pored zemnog, koristili i plinove koji su nusprodukt proizvodnje. Pojedini Zeničani su skepetični i misle da će to biti sredstvo ucjene indijske kompanije, dok pojedini misle da pritisci trebaju biti konstantni.

„Pitanje ekologije je palo na najniže grane, jednostavno zakonodavna i izvršna vlast su tu u koliziji. Nevladin sektor nema kapaciteta da tu bilo šta drugo uradi tako da Zenica kao grad najviše gubi. Mišljenja sam da bi Mittal bio spreman puno više uložiti nego što ulaže danas, ali imamo neadekvatan pristup . Često se kaže ako budemo tražili ulaganja, uvjetovaće nas grijanjem. S Mittalom treba razgovarati i mislim da se može doći do rješenja, ali ne samo u intervalima kada je najveće zagađenje“, tvrdi Željko Perić, bivši gradski vijećnik.

ArcelorMittal inače godinama u svojim saopštenjima navodi potpuno isti podatak o visini uložene sume u ekologiju, koja je prema njihovim tvrdnjama dosegla 100 miliona maraka.

Kakanj u sjeni

Dilema ekologija ili radna mjesta po svaku, pa i cijenu zdravlja prisutna je i u Kaknju. Većina stanovnika tamošnju Termoelektranu vidi kao priliku za zapošljavanje, ne reagujući na posljedice ispuštanja otrovnih materija u zrak, a samim tim i na okolno tlo i vodu.

“Čini mi se da ljudi idu linijom manjeg otpora, da smatraju Termoelektranu izvorom egzistenicje, a da se o svemu ostalom šuti. Filteri postoje, ali su smanjili samo krupne čestice, ali šta ćemo sa sumpor diosidom, radioaktivnom šljakom… O tome se ne vodi računa. Mnoge stanovnike ako pitate reći će da bi se prije zaposlili u Termoelektrani nego pričali o ekologiji”, tvrdi ekološka aktivistica “NVO Alternative” Mirha Husika.

Područje Kaknja i posljedice rada tamošnje temoelektrane često su u drugom planu u odnosu na, primjera radi, Termoelektranu Tuzla. No, ako uporedimo podatke koje je zvanično objavila Elektroprivreda BiH kao njen vlasnik, evidentno je da u nekim segmetima TE Kakanj emituje više štetnih materija nego tuzlanska. Tako je količina ispuštenog kancerogenog duškovog oksida (NOx) te sumpor dioksida (SO2) u Kaknju gotovo dvostruka veća od one u Tuzli, dok je tek nešto manja emisija prašine.

Pročitajte i:   Fotografišite suha korita - spasimo rijeke Bosne i Hercegovine

Ovakvi pokazatelji doveli su TE Kakanj na neslavnu listu najvećih evropskih emitera SO2. Razlog – blok 7 nema uređaja za odsumporavanje.

Kakanjski načelnik Aldin Šljivo uputio je pismo Vladi F BiH, Ministarstvu energije, rudarstva i industrije FBiH i Javnom preduzeću Elektroprivrede BiH kojim traži odgovor o aktivnostima na ugradnji uređaja za odsumporavanje u TE Kakanj koja je započela 2018. godine. Sudeći prema odgovoru iz Elektroprivrede BiH, na to će još dugo čekati.

“Postupak ugovaranja konsultantskih usluga je još u toku, jer su od objave tendera uslijedila pitanja, pojašnjenja i žalbe potencijalnih ponuđača. Nastavak aktivnosti na realizaciji projekta, nakon izbora konsultanta, definisan je termin-planom za realizaciju svih aktivnosti do puštanja u rad postrojenja za odsumporavanje, za koje je krajnji rok 31.12.2023. godine”, navedeno je u odgovoru iz EP BiH

Kakanjci dakle moraju čekati još najmanje četriri godine na početak odsumporavanja u bloku 7, a u međuvremenu se priprema izgradnja još jednog postrojenja, blok 8. Prvi i jedini reagovali su ekološki aktivisti-

“NVO Alternative je prije dvije godine podnijelo krivičnu prijavu jer je Federalno ministarstvo za okoliš izdalo okolišnu dozvolu za gradnju Bloka 8 Termoelektrane Kakanj. Javnost nije bila uopće uključena u to, nije provedena javna rasprava. Čini mi se da je tužba blokirala daljnji process izgradnje, ali nemam tačne povratne informacije”, objašnjava Mirha Husika.

Uporedo nema zvaničnih podataka o štetnim emisijama iz kakanjske cementare. Iz kompanije HeidelbergCement tvrde da sve izvještaje o mjerenjima koje oni obavljaju redovno dostavljaju nadležnim institucijama. Nedavno su objavili izvještaj o održivom razvoju.

“Kompanija je sebi za cilj postavila smanjenje svojih specifičnih neto CO2 emisija po toni cementa za 30% do 2030. a u odnosu na 1990. godinu. HeidelbergCement namjerava realizirati svoju viziju CO2 neutralnog betona najkasnije do 2050. oodine”,najavljuju iz ove njemeačke firme.

Iz Elektroprivrede BiH navode da je u TE Kakanj tokom 2017. proizvedeno 14,9 tona opasnog otpada, gotovo tri puta više nego u TE Tuzla. Istovremeno tvrde da je sva količina adekvatno uništena. Barem je tako zvanično navedeno. “Nedostatak informacija glavna je prepreka u procjeni utjecaja industrije na okoliš i zdravlje i provođenje pozitivnih promjena“, kaže Martin Skalský, predsjednik Centra za podršku građanima Arnike, koja je pripremala izvještaj o najvećim zagađivačima u BiH.

Nedostaju i tačne informacije o broju oboljelih Kakanjaca kada su u pitanju maligna i oboljenja respiratornih organa. Sigurno je samo da su u porastu.

“Informacija Zavoda za javno zdravstvo i informacija Doma zdravlja na općinskom vijeću se razlikuju. Ja dobijem broj 119 oboljelih od karcinoma, a na vijeću se iznese brojka 45,” izjavila je tokom tribine „Ima li i Kakanj pravo na čist zrak?“ Senka Balorda, pulmolog u kakanjskom Domu zdravlja.

Mnogi kao kontraagrument eko-aktivistima navode period socijalizma, kada kako tvrde niko nije imao hrabrosti govoriti ekologiji. Ipak, zaboravljaju na januar 1989. godine kada je u Zenici gotovo 10 hiljada građana prisustvovalo prvom protestu protiv enormnog zagađenja zraka u Zenici i prve tužbe protiv Željezare.

Edin Šarić bio je jedan od organizatora mitinga ispred zeničke omladine. Za Žurnal se prisjeća tog dana.

„Bilo je to čudno vrijeme jer je tada bio takav sistem… Iste večeti imao sam poziv da pripremim svu dokumentaciju o zagađenju i da ujutro idem u Beograd u Socijalstički savez radnog naroda. Tada su već postojale određene regulative i izdate su smjernice da se smanji SO2. Već se razgovaralo da se pojedini pogoni ugase. “

Izvor: zurnal.info

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.