10:28 am - Nedjelja April 21, 2019

Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine – 5.DAN

5.DAN: Davor 420.rkm – Slavonski Brod 361.rkm

Sinoć sam dugo uz mezu i piće razgovarao sa svojim domaćinom i domaćicom.

Izmjenismo razne priče, saznah puno toga o samome mjestu, životu u njemu, situaciji koja je vladala prošloga rata na tim terenima, Savi i Vrbasu koji se ovdje susreću…

Ujutro ni traga sinoćnjem nevremenu koje je trajalo dugo iza ponoći.

 

Nakon jutarnje ceremonije, kave i rakijice koje mi domaćin ponudio (doručak sam odbio jer nisam bio gladan) krenuh dalje. Malo dalje prođoh ušće Vrbasa u Savu…

…još jednu ustavu na rijeci…

Prođoh i područje gdje rijeka odnosi pjeskovitu obalu u dužini dužoj od kilometra.

Pomalo se približavam obroncima Motajnice. Sada krajolik postaje još ljepši…

Priroda je sve ljepša i ljepša, obronci Motajnice daju joj posebnu čar a i vrijeme je kao stvoreno za putovanje…

… i ovdje ima rijekoljubaca…

… ima ih koji i “dvore” sagradiše da iz njih motre na rijeku…

Dođoh i do Slavonskog Kobaša koji ratne rane još nije zacijelio…

Putom naiđoh i na jato kormorana. Izgleda da sam ih iznenadio jer su odbacili svoj ulov da bi bili lakši i mogli poletjeti…

Susretoh i rijekoplovce remorkera Davor na svojoj plovidbi.

… i brod lučke kapetanije u poslu postavljanja riječnih znakova za plovidbu…

Pomalo dolazi i 13 sati, vrijeme da se negdje napravi podnevna pauza i skloni od sunca. Selo ispred mene kao stvoreno za to. Potražiti ću i gostionicu i eto hladnoga piva u izobilju..

Pristajem u Slavonskom Dubočcu, odakle se pruža prelijep pogled na Bosanski Dubočac. Ali tu je i razočaranje, selo nema gostionicu, nema trgovinu, nema pive ni tople ni hladne..

Na kraju sela nađoh hladovinu, ručah i malo se odmorih. U 15 sati pođoh dalje razočaran jer ne popih pivcu… Poslije u daljini ugledah rafineriju u Bosanskom Brodu.

…prođoh i ispod mosta naftovoda…

U daljini se vidi i Slavonski Brod, mjesto gdje planiram nadoknaditi manjak pivce u organizmu, ali i gdje namjeravam prenoćiti.

Promatram Bosanski Brod, tragovi zadnjega medunacionalnoga divljanja se još vide na njemu,

…pa pogled prema mostu koji spaja Brodove…

Pristao sam kod centra grada popunio zalihe, nadoknadio manjak pivce u organizmu i produžio do Splavarske ulice gdje namjeravam prespavati.

Lagano veslajući prođoh pored kanu kluba…

Dođoh i do kraja današnjega puta. “Splavarska ulica” – niz od 47 splavova vlašništvo građana Slavonskog Broda – rijekoljubaca. Koji prema mogućnostima većinu vremena borave na splavovima uz rijeku…

Nađoh mjesto gdje ću prespavati na jednom splavu, iskrcah se i odazvah pozivu “komšija” te zajedno sa njima uz vince pođe i priča. U međuvremenu se i vrijeme pogoršalo. Zapuhao je jak vjetar, u daljini se čula grmljavina ali nas je samo periferija nevremena zahvatila tako da osim vjetra i većih valova ništa strašno nije bilo. Smiraj nevremena nas je nagradio lijepim zalaskom sunca.

Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments

Filed in: Reportaže

No comments yet.

Leave a Reply