Žao mi konja…
Iako sam svjestan da ovo što pišem neće imati nikakvog efekta, jer više od pola onih koji naiđu na ovaj tekst će već prestati čitati zbog njegove dužine, a druga polovina će odustati jer je neinteresantna tema, ja moram baciti na papir ove moje misli koje mi se svaki put iznova vrte kroz poveliki volumen glave, a inicirane “našim poslovima” kada su u pitanju dijeljenja para nevladinim organizacijama.
Još u avgustu mjesecu smo aplicirali na Javni poziv raspisan od Ministarstva prostornog uređenja i okoliša za nevladin sektor. Uspjeli smo prikupiti obimnu dokumentaciju i na vrijeme je predati na protokol. Upitao sam e-mailom zaduženu osobu u Ministarstvu kada će biti rezultati, gdje sam dobio odgovor da će to biti za desetak dana.
Al’ prođe od tad’ tri mjeseca, i evo, prije neki dan objaviše rezultate Javnog poziva. Samo spisak onih koji su dobili sredstva, nema naziva projekata, nema iznosa koje su isti dobili, nema bodovne liste, niti ko je sve aplicirao…
Ne budi mi mrsko, pošaljem mail da mi pošalju bodovne liste i još neke podatke. Pretpostavljate, ne bi uopšte odgovora. Opet mi ne budi mrsko, pošaljem novi e-mail i pozovem se na Zakon o slobodi pristupa informacijama. I dobijem odgovor:
Mi nismo dobili sredstva. Iskreno, to je i očekivano bilo, nije nam prvi put da ih ne dobijemo – na svakih 10-15 apliciranih, jedan projekat nam “prođe”.
Naljuti me više što su najmanje bodovani projekti koji su najkonkretniji. Možete pogledati u Dopisu – 0 bodova su imali konkretni projekti čišćenja, zaštite i revitalizacije okoliša.
Konkretno, projekat kolega iz USR “Sarajevo 1906” koji mi je itekako poznat je ostao bez bodova!? Po kojim kriterijima, čijim?
A zapeše mi za oko i imena nekoliko udruženja koja su i 2011. godine dobila sredstva kada smo i mi dobili 3.000 KM za projekat “Poskidajmo zastave sramote” a koji smo realizovali na rijeci Ljubini na teritoriji opštine Vogošće. Tada smo skidali PVC kese sa grana na obali, i vadili ostalo smeće iz rijeke.
Koliko god zvučalo kao samoproklamovanje i hvaljenje, nije mi to namjera, ali ću u narednom pasusu napisati par detalja sa sastanka na kojem su potpisani ugovori sa Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša.
Sastanak je otvorila i vodila gđa. Zijada Krvavac, pomoćnica ministra. Uvodna rečenica joj je bila nešto tipa: “Odmah da znate, niko nije dobio onoliko sredstava koliko je tražio, svim projektima su prenapuhani iznosi!”
Pomislih, iskali smo 2.400, ako smo dobili 2.000, stisnućemo se, navalićemo tražiti dodatne donatore, ali uspjećemo uraditi što smo planirali.
Sljedeća rečenica je bila: “Odavno nisam vidjela bolji projekat poput jednog koji je sada dobio sredstva, počevši od njegovog naziva pa dalje, a to je projekat Udruženja “Bistro!” iz Sarajeva”.
Još je tu pala koja rečenica kojom nas je nahvalila, i mi dobismo aplauz. Jedini.
Napuhali se predsjednik i ja k'o pauni.
Ode predsjednik da potpiše Ugovor, vrati se i reče da na Ugovoru piše iznos od 3.000 KM, koliko je bila ukupna vrijednost projekta, a mi smo mislili uzeti učešće sa 600 KM koliko smo imali na računu.
Ostali su uglavnom dobijali primjedbe tipa: “Profesore, samo da znate, maksimalni iznos koji možete isplatiti kao honorar je 30% od ukupne sume!”… ili “Morate smanjiti dnevnice volonterima!” (!?)
A evo definicije pojma volonterizam:
“Riječ volonter (franc.volontaire) označava osobu koja besplatno obavlja neku službu, dakle volontirati znači besplatno služiti. U svijetu su volonterstvo i volontiranje definirani na različite načine i imaju različite dimenzije, ali se može slobodno reći kako je u svojoj najširoj definiciji volonterski rad neplaćeno, nekarijerističko, neprofitno, slobodno izabrano djelovanje koje se javlja u različitim oblicima.”
Osim u Bosni i Hercegovini – kod nas plaćaju volontere, a radnici nam nemaju plate.
Da se vratim sastanaku.
Elem, tu je bilo ukupno 10 udruženja koja su dobila sredstva. U prilogu popis istih na Odluci o dodjeli sredstava.
Rezultati javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja i okoliša Kantona Sarajevo za 2011. godinu
Tada sam za neka prvi put čuo – prvi put pročitao njihovo ime. I od tada ih skoro svake godine čitam na objavljenim rezultatima Javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja i
okoliša Kantona Sarajevo.
Hajmo redom.
2011.
“AMATERSKO MIKOLOŠKO UDRUŽENJE”
“BISTRO!”
“PROMO”
“EKOTIM”
“COOR”
“DIO SRCA”
“REIC”
“GREEN ART”
“OSMJEH”
“POKRET GORANA”
Rezultati javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja i okoliša Kantona Sarajevo za 2011. godinu
2012.
“DRUŠTVO STUDENATA BIOLOGIJE”
“GREEN ART”
“AMATERSKO MIKOLOŠKO UDRUŽENJE”
“GENOFOND”
“FONDACIJA ZA ZAŠTITU BJELAŠNICE, IGMANA, TRESKAVICE, VISOČICE I KANJONA RAKITNICE”
PSD “PAZARIĆ”
UPD “BJELAŠNICA”
“UDRUŽENJE ZA RAZVOJ I AFIRMACIJU DRUŠTVA BNL”
“DIO SRCA”
ISKRA ZNANJA
PRAVNI INSTITUT U BIH
UPSD “ENERGOINVEST”
UPSD “BUKOVIK”
EKO-PRO
MLADI ZA MLADE SARAJEVO
ISKRA ZNANJA
Rezultati javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja i okoliša Kantona Sarajevo za 2012. godinu
2013.
COOR
DIO SRCA
GREEN ART
EKO-PRO
LIFT
KLUB VISOKOGORACA
POKRET GORANA SARAJEVO
EKO KULT
ISKRA ZNANJA
Rezultati javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja i okoliša Kantona Sarajevo za 2013. godinu
2014.
GREEN ART
COOR
REIC
ISKRA ZNANJA
EKO-PRO
UG ZA LJEKOVITO I AROMATSKO BILJE
POKRET GORANA SARAJEVO
PD PLANINAR
PSD ENERGOINVEST SARAJEVO
Rezultati javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja i okoliša Kantona Sarajevo za 2014. godinu
Dakle, definitivni pobjednik Javnih poziva je:
GREEN ART – 4 puta u 4 godine
A slijede:
COOR – 3 puta
ISKRA ZNANJA – 3 puta
EKO-PRO – 3 puta
POKRET GORANA – 3 puta
I tu ću i stati, ovi po dva puta u 4 godine i nemaju neku štelu. 😀
Mi, dva puta aplicirali, prošli jednom – BEZ ŠTELE.
Zbog te činjenice smo i hvalili nadležne u Ministarstvu, kako su ipak bili objektivni jer smo i mi dobili sredstva.
No, ne lezi vraže, vjerovatno svake godine ima nekoliko pretplaćenih udruženja na ova sredstva, a nekoliko “slobodnih mjesta” se popuni naivcima poput nas koji još vjeruju da se makar u ovom segmentu gleda na kvalitet projekta i stvarnu korist od realizacije istog po zajednicu.
Moram se malo dotaći i ovih “pretplaćenih”.
Potražite njihove konkretne aktivnosti na internetu. Znam da vam je mrsko, ukratko ću vam ih prezentovati.
Jedni pravili ćilim, pa dagaru. Cijenim, umjetnički senzibilitet. Ali, ja sam pragmatičar, više vjerujem da će krampa i lopata napraviti dobrog u ovom segmentu u kojem smo se uhvatili napraviti promjenu, nego umjetnost takvog tipa i onih modnih kreacija od smeća.
Kako i napisasmo u našoj aplikaciji (koju ćete i vidjeti na kraju ovog teksta), ubjeđen sam da bi više efekta po prirodu imao rad bagera na vađenju smeća iz jezera Starača nego štampanje majica i kačketa sa logom akcije koje bi ionako nosali po kući i oko kuće. A cijena dana rada mašina i tih krpica ista.
Drugih, trećih i četvrtih i nema na netu osim pokušaja na Fejsbukovima. Gdje jedni od tih imaju čak 4 fana. Drugi i treći oko 300, ali su toliko u virtualnom svijetu praćeni da im ni na jednu objavu nema nijedan like. Znam, nije “Fjes” neko mjerilo, ali jeste o ovim slučajevima.
COOR je onaj profesor pomenuti, Tarik Kupusović, što bi upozoren sa maksimalno 30% sredstava može isplatiti sebi kao honorar. Jako me interesuje nauči li lokalno stanovništvo na Bijambarama odlagati otpad, i koliko je njih sa Bijambara i Vrela Bosne nastavilo raditi suvenire za ta dva zaštićena područja.
Predsjednik Gorana je direktor KJU za zaštićena prirodna područja Kantona sarajevo, isti oni kojima smo poslali projekat “Mušičarski revir Vrelo Bosne”, gdje smo se odrekli ikakvog prava na autorstvo, gdje ne tražimo nikakvu naknadu, ništa, samo da ga realizuju. Gdje su nas prvo upućivali na hiljadu drugih strana nazivajući se nenadležnim, a oni direktni nadležni. Da bi nas na kraju i izignorisali.
Jer zašto se hvatati dodatnih poslova, plata ionako ista.
Prijedlog projekta Mušičarskog revira na Vrelu Bosne
A gle koincidencije, članica komisije uposlenica KJU za zaštićena prirodna područja
Vidi, i ovde ima veza između predsjednika Gorana i profesora, članice komisije, predsjednika Gorana… Više se ne zna čiji je u čijoj… Figurativno, da ne bude zabune.
A mi, mi smo malo Udruženje, ali ukucajte u Google – Udruženje “Bistro!”, Sarajevo.
Sad se hvalimo:
- Portal www.bistrobih.ba za koji nikad niko nije dao jednog jedinog feninga. Koji 8 godina egzistira zahvaljujući volonterizmu ekipe koja se kasnije formalizovala/osnovala udruženja a da bi sa riječi prešla i na djela. I zahvaljujući firmi Leftor koja nam ne naplaćuje feninga za server. A sama stranica je projekat za kakav su neki uzeli desetine hiljada maraka.
- Provedene aktivnosti koje nemaju mnoga udruženja sa dužim stažom od našeg (mi smo osnovani 2010. godine)
- I na kraju, na šta smo posebno ponosni – 2013. godine, sa 12 KM na računu smo se upustili u avanturu zvanu “korisnici ribolovnog prava”.
Termin “Korisnici ribolovnog prava” bi trebao značiti da niko ne može obavljati ribolov na vodotocima dodjeljenog nam ribolovnog područja (vodotoci na teritoriji opštine Ilijaš). Kako su te vode potpuno uništene i na njih nije dolazio skoro niko, tačno značenje situacije u kojoj smo se mi našli – termina “korisnici ribolovnog prava” bi bilo da smo se obavezali Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo svake godine platiti 3.550 KM da pokušamo popraviti stanje na vodama i na njih vratiti ribolovce… sa 12 KM na računu.
Ne mogu reći da nam ne bi značilo da smo dobili ova sredstva, značilo bi itekako, jer je u njima bila stavka poribljavanje rijeke Stavnje koju smo planirali čistiti, tako da bismo realizacijom ovog projekta dobili još jednu, koliko-toliko atraktivniju vodu… na koju bi dolazili ribolovci i kupovali dozvole… od čega bismo mi ove godine, kroz naknadu, vratili Kantonu Sarajevo 3.550 KM.
Evo kako je izgledao naš projekat i finansijski plan, te obrazloženje istog:
Projekat i finansijski plan za “Poskidajmo zastave sramote – II dio”
Razočara se čovjek, shvati da je u ovom našem usudu u svakoj pori društva mito i korupcija, rodbinsko-stranačko-zemljačka šema funkcionisanja. Da ti u granapu treba štela, jer ćeš u protivnom dobiti artikal kojem je istekao rok trajanja.
Ali niko od ovih “lovaca na budžete” što se svake godine vrte u krug i zahvaljujući gore pomenutoj šemi funkcionisanja troše sredstva na (uglavnom) ubleha projekte neće imati jedan osjećaj koji smo mi imali – osjećaj kada te zovnu prijatelji koji ti vjeruju i doniraju sredstva da platiš prvu ratu naknade, jer ti na računu imaš svega 12 KM.
Jezero Starača je bila deponija. Opet otvorite, Google… ukucajte “Jezero Starača, Ilijaš”
Samo jedno pitanje – koliko ljudi je imalo/će imati koristi od ovakve sređene mikrolokacije, koja je bila deponija raznog smeća, a sada izletište i ribolovna voda?
A koliko ljudi je imalo/će imati koristi od ćilima od čepova, modnih kreacija od smeća, ukrasnog posuđa napravljenog od recikliranih flaša…
Po meni, ni približno isti broj.
Moji prijatelji i ja skoro dvije godine svake subote u ribolov na jezero Staraču idemo sa krampom i lopatom… i ići ćemo i dalje! Kao volonteri bez dnevnica, bez honorara… Srca ispunjenog kad nam neko kaže: “Svaka čast!”
Kako napisah, ja sam pragmatičan i praktičan, nisam umjetnička duša, i neka mi ne zamjere prozvani što ne razumijem njihove projekte i svrhu istih. Ali neka mi zamjeri svaki onaj ublehaš koji pravi projekte zbog sebe i honorara, i on i onaj koji mu je to naštelio.
Opet, moguće je da i oni i ja imamo Osobnu legendu, koje su se ispreplele u temi zaštite i revitalizacije okoliša… s tim što bi on svoju isto tako mogao ostvariti i pljačkom banke.
Znam, ništa pametno nisam napisao, na početku i pomenuh da su ovo samo moje misli koje sam morao na neki način artikulisati. Kad svak’ daje sebi za pravo da tumači stvari o kojima nema pojma, imam, valjda, i ja pravo napisati ono što mene tišti.
Nije mi žao što nećemo nikad više dobiti feninga od Ministarstva… žao mi nas… i onih koji ovo pročitaše do kraja 😀
