Vremeplov: Ribarstvo na našem južnom primorju

Autor: Josip Basioli, Zagreb

CRNOGORSKO PRIMORJE

Na najjužnijem dijelu našeg primorja, od vratiju Boke Kotorske do ušća rijeke Bojane nisu povoljni prirodno-geografski uvjeti za ribolov obalnim pote­gačama. Otvorena obala, bez otoka i s malo priklad­nih uvala izložena je jakim udarcima valova, koji priječe vršenje malog obalnog ribolova. Obalna zona je ili strma i kamenita, ili prelazi u žalo građeno od krupnih valutica, ili ponegdje vrlo plitka s pješčanim prudovima, a svi ti oblici podmorja su nepodesni za ribolov.

Razlikujemo dva ribolovna centra na ovom pod­ručju. U sjeverozapadnom dijelu, u zalivu Trašte i Budvanskom zalivu dobra su lovišta srdela, koja su postala važna tek uvađanjem mreže plivarice u na­šem ribolovu, odnosno upotrebom plivarice na ovim lovištima iza Oslobođenja.

— U zalivu Trašte lovišta srdela su više u vanjskom području, od rta Žukovca i oko rta Sv.. Ilije.

— U intervalima dobrih lovina srdela pokazala su se najboljima lovišta oko hridi Go­lubinja, kod Sv. Stefana, oko rta Plantamon i Skoči­djevojke. Ovo područje najviše su iskorištavali ribari iz ribarskog poduzeća iz Budve, a često se tu poja­vljuju i ribari iz Boke Kotorske.

Pojava srdele na obalama Crnogorskog Primorja je redovita, ali s velikim fluktacijama u jačini dola­zećih masa iz godine u godinu. Učestala je pojava da se srdele vide vrlo rano, u mjesecu martu, kad ih još nema nigdje na našoj obali. Najprije se zapaze u pod­ručju Ulcinja, i iz dana u dan nastupaju prema sje­verozapadu.

Srednji dio Crnogorskog Primorja, u području Pe­trovca – Sutomora – Bara slabije je ribolovno podru­čje. Oko rta Dubovice love se ponekad srdele mreža­ma potegačama. Stajačice za srdele, vojge polažu se jugoistočno od rta Dubovice do uvale Pećin i na sje­verozapadu u uvali Drobni Pijesak. U području Su­tomora postizavaju se rijetke lovine srdela u uvala­ma Čanj i Žukotrlici i u Barskom zalivu. — U sezoni izlaska cipala iz Bojane ribari iz ovog srednjeg dijela primorja love ih u malim količinama i s primitivnim sredstvima.

Područje Ulcinja najbolje je u ribolovu na ovoj obali. Prevladava prvenstveno lov cipala, zatim lov kvalitetnih vrsta: trlja, zubatca, kečiga itd. Naročito je bogato na ribljim vrstama područje izvan ušća Boja­ne i pred lukom Milena. Vode iz Bojane donose veli­ke količine organskih i mineralnih sastojina, koje se talože i raspršavaju pri izlazu u otvoreno more, i slu­že kao hrana ribama. Luka Milena, morski rukav u niskoj naplavnoj obali, u unutrašnjosti se proširuje u Zogajsko jezero. Ovdje se cipli sakupljaju ujesen u velikim masama, a ulcinjski ih ribari love starinskim mrežama potegačama — gribovima, i modernim cipla­ricama. Ali se još nalaze i slikovite primitivne napra­ve zvane »kalimere«. To je veliki mrežnjak s kući­com za čuvara nad vodom.

Kalimere

Velika jata cipala — ovdje ih nazivaju »mace« — spuštaju se ujesen rijekom Bojanom i kroz dva nje­zina rukava ulaze u more. Ovo je glavna riba Crno­gorskog Primorja. — Po količini je prelazi srdela, ali je u novije vrijeme njezin lov zapušten. — Iz ni­skih osmatračnica na ušću Bojane ribari motre izla­zak cipala u more. To se redovito zbiva u mjesecu oktobru kad padnu prve kiše. Iz Bojane izlaze najve­ća jata cipala poznata na našoj obali. I velike mno­žine jegulja sele iz Bojane natrag u dubine oceana. Njih se izlovi daleko manji dio nego cipala. Prostrano Skadarsko jezero prima velike količine vode iz okol­nih rijeka, i iz njega putuju u more mnogo veće ma­se cipala i jegulja nego što ih daje rijeka Neretva. Međutim ne izlovi se ni deseti dio od onog što zađe u Jadran.

Vanjska obalna zona Crnogorskog Primorja naj­slabije je naše tunolovno područje iako, po pričanju nekih očevidaca ovuda prolaze u pravcu sjeveroza­pada najveće i najkompaktnije mase tonida koje su se vidjele na našem Jadranu. Od mjeseca maja, a po­nekad i prije putovanje tih masa vrlo je učestala po­java. Uzroci nerazvijenog tunolova na ovoj obali leže prvenstveno u kratkom zadržavanju tonida u obal­nom pojasu, zatim u prirodno slabo razvedenoj obali otežan je lov. Uz općenito slab razvitak svih načina ribolova u prošlosti se nije ni tunolovu poklanjala nikakva briga. Izvjesne lovine tonida postizavale su se između dva rata u području Budve i Sutomora, gdje je tu i tamo postojala pokoja mala polandara stajačica za lov tonida »na zabod«. Ni danas se stanje nije poboljšalo, i postizavaju se s ostacima malih mreža stajačica beznačajne lovine tonida.

Pročitajte i:   Bilten 2. Sportsko ribolovnog saveza FBiH o takmičenjima SRS FBiH u 2021. godini

Osim područja s pijeskom i žalima, na ovom di­jelu naše obale ima i hridinastih predjela s bujnom podmorskom vegetacijom, na kojima se susreću broj­ne kvalitetne vrste ribe: velike kirnje, ugori, murine i zubaci. Uslijed relativno malog broja privrednih ri­bara eksploatacija ove obale nije ni danas preinten­zivna, i sportski ribolovci tu mogu naći plodno pod­ručje lova. I do ovih obala dopiru krapanjski spu­žvari, koji po obalnim brakovima nalaze dobre izvo­re kvalitetnih spužava.

Krapanj, ostrvo stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva.

Područje otvorenog mora izvan Crnogorskog Pri­morja neispitano je i slabo korišteno u ribolovu. Me­đutim dosadašnji rezultati ribolova povlačnim mre­žama i parangalima ukazuju na postojanje dobrih pridnenih naselja riba. Uslijed nepoznavanja podvod­nog terena dešavaju se česti gubici i kidanje povla­čnih mreža. To je jedan od uzroka slabog korištenja ovog područja. Posebno je dobar za koćarenje plitki pojas od dva km širine, koji se prostire od ušća Bo­jane prema otvorenom moru i do 40 km. Ali ni ovaj pojas nije dovoljno proučen ni korišten u koćarenju.

Prvi tragovi o ribarstvu u području Budve nalaze se u Statutu grada Budve iz XV. stoljeća. Statut do­nosi propise o prodaji ribe na ribarnici grada, odre­đuje mjesto prodaje i prvenstvo gradskog kneza i su­daca u izboru kod kupnje ribe. — Mali obalni ribolov i u malom obimu prakticirao se je vrlo rano, kroz Srednji vijek sve do naših dana. U jednom izvještaju iz 1527. godine se veli za Budvu, da se samo neki si­romasi bave ribolovom, a za »vrlo veliko jezero iznad Bara« — Skadarsko, kaže se da je puno plemenitih riba. — Iz sredine prošlog stoljeća navodi se, da u području Budve postoji izvjestan broj mreža potega­ča, ali nije pouzdano da li su to bile potegače za lov srdela.

Na obalama Crnogorskog Primorja postojalo je između dva zadnja rata srazmjerno najzaostalije ri­barstvo od svih ostalih naših jadranskih područja. Nezainteresiranost obalnog stanovništva za jači pri­vredni ribolov bila je velika. — U Bigovi je postojalo ribarsko društvo, koje je u 1928. godini nabavilo prvu mrežu plivaricu za srdele na ovom području, ali ju je ubrzo zapustilo. Kasnije su i ribari iz Budve na­bavili mrežu plivaricu, ali ni ovdje nije uspjela. Je­dine mreže za lov srdela bilo je tridesetak mreža voj­gi iz Budve, a godišnja lovina plave ribe kretala se je oko deset tona. Bar i okolna naselja bili su bez pri­vrednih ribara. Od 1936. do 1940. godine lovilo je ribe na Crnogorskom Primorju oko 200 povremenih riba­ra, a njihova prosječna godišnja lovina ribe kretala se oko 50 tona, od čega 40 tona cipala.

Promjene, koje su nastale iza Osolobođenja u ri­barstvu ovog područja, obećavale su u početku veli­ke rezultate, jer su bila uložena i velika sredstva. Zapravo bili su postignuti i veliki početni rezultati. U središtu lovišta za srdele — Budvi — osnovano je u 1947. godini ribolovno poduzeće, sa zadatkom lova male plave ribe i koćarenja, na još neiskorištavanim područjima Crnogorskog Primorja. Poduzeće je bilo postepeno opremljeno suvremenim motornim ribar­skim brodovima, kojih se je broj bio popeo u 1950. godini na deset velikih i sedam manjih. I ulov ribe bio je u toj godini uspješan — oko 400 tona zahvalju­jući obilnoj pojavi srdela. Otada je postepeno nasta­jao pad u lovini ribe ovog poduzeća i to ovako: u 1951 godini na 310 tona, u 1952 g., na 190 t., u 1953 g. na 116 t., u 1954 g. na 81 t., u 1955 g. na 50 t., u 1956 g. na 24 t., 1957 g. na 64 t. i u 1958 godini na 40 tona. Uslijed nestručnog rada poduzeće posluje svake go­dine s osjetljivim gubicima, pa je čudno što se s ova­ko niskim rezultatima lovine ribe još uopće održava.

Pročitajte i:   ObrEEn doo: Nakon 30 godina poribljeno Buško jezero sa oko 20.000 komada mlađi šarana

U drugom ribolovnom bazenu Crnogorskog Pri­morja — području Ulcinja osnovano je mnogo kasnije — 1955. godine i — mnogo skromnije ribolovno podu­zeće »Bojana« u Ulcinju. Formirano je prvenstveno za lov cipala u području ušća Bojane, i za lov kvalitetnih vrsta ribe koje se zadržavaju oko ušća: lubine, hame, kečige, trlje itd. Ni ovo poduzeće nije naročite sreće, iako je opremljeno dobrim mrežama ciplaricama, za razliku od primitivnih gribova i ka­limera, s kojima još love individualni ribari Ulcinja. Kroz četiri godine postojanja čini se da je ovo podu­zeće samo u 1957. godini poslovalo s uspjehom. I iz­lasci cipala iz Bojane imaju dobre i loše sezone. Misli se, da zatvaranje Bojane žičanim pregradama od strane Albanaca spriječava slobodan prolaz cipli­ma u more. Još se ne provodi sistematski i stručan lov jegulja pri njihovoj seobi iz Bojane. A lov cipala još je daleko od solidnog i temeljitog obuhvaćanja.

Cipoli

Osim ribolova u dvjema spomenutim poduzećima, i lova cipala po individualnim ulcinjskim ribarima — koji ih godišnje love od 15 do 20 tona — u svim osta­lim naseljima nema danas nikakvog jačeg privrednog ribolova. Ribarska zadruga iz zaliVa Trašte nestala jE zbog malog broja ribara, koji su prišli ribarskom po­duzeću u Budvi. I iz Bečića i Petrovca na moru ne­stali su inače malobrojni profesionalni ribari. Iz Su­tomorskog zaliva također je nestalo ribara. Ovdje za­pravo nije ni bilo opstanka za njih zbog nepostoja­nja prikladne luke za smještaj ribarskih brodova, i zbog lovišta izloženih jakim udarcima otvorenog mora.

Ribarstvo na ovom dijelu naše obale nije danas na onoj visini, koja bi odgovarala srazmjerno dobrim ri­bolovnim područjima, gdje su najučestalija zapažanja prvih masa raznih vrsta plave ribe. Podržava se mali ribolov u koji se ulaže malo napora, velik ribolov sa suvremenim sredstvima na mrtvoj je točci.

Izvori:

  • Š. Ljubić, Monumenta spectantia historiam Sla­vorum meridionalum Vol. VIII., str. 225-239, Zagreb 1877.
  • »La Dalmazia«, Nro 42, Anno 2. Zadar 1846.
  • Monumenta historico juridica Slavorum meridionalum, Vol. III., Statuto di Budua, Zagreb 1882-3.
  • Ribarstvo na Južnom Primorju, Jadranski Ribar, br. 7. Split 1937.
  • Lov cipala u Južnom Primorju, Jadranski Ribar, br. 10, Split 1940.
  • N. Milić. Običaj u ljetnom ribolovu, Morn. ribar­ski kalendar, Split, 1940.
  • L. Ruić, Ribarstvo u Crnogorskom primorju, Mor­sko ribarstvo br. 1 Split 1949.
  • J. Vujačić, Ribarstvo Crne Gore. Ribarski godi­šnjak, 1950, Zagreb.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.