TUGA S JUGA – Park prirode Hutovo blato

Vlada neda pare, lovočuvari džaba ratuju s bandama!
Loše se piše, gotovo da je “napisano” našem najjužnijem parku prirode Hutovo blato, jednoj od najvećih oaza ptica u Europi i njihovom omiljenom odmorištu na putu k jugu. Osobito je zadnjih godina ugrožen riblji fond. Istina je da je ovaj rezervat i njegovo uže okruženje u protekle dvije godine bilo poplavljeno nezapamćenim povodnjima, istina je i da je prije par godina golema šikara koja krije stotine tisuća ptičjih gnjezdišta gorjela u golemom požaru, ali raslinje se obnavlja, ptice opet slijeću, vode se povlače, ali problem ovom parku prirode leži u onome koji o njemu treba brinuti – čovjeku!
A sve se prije pet godina činilo drukčijim; ovdje je održano svjetsko ribolovno prvenstvo, uložilo se u ovaj rezervat bogme prilično novca, od entitetskih i državnih pa do županijskih razina: napravljena je ribarska staza, uređeni prilazi, u dobro stanje doveden je i postojeći i do tada prilično derutni motel Karaotok, obavljena je markacija cijeloga područja, dodatno je organizirana čuvarska služba, zabranjen je lov i ribolov na dulje vrijeme, jer valjalo je obnoviti fond iskasapljen tijekom ratnih godina, kada nigdje i nikakvi zakoni ni u gradovima, a kamoli u ptičjim i ribljim rezervatima, nisu funkcionirali.
Tada je Hutovo blato predstavijeno svijetu u najboljem svjetlu, živnulo je ovo izletište, mala vodena flota čamaca svakodnevno je razvozila brojne domaće i strane ljubitelje netaknute prirode, milijuni
fotografija otišle su odavde u svijet, park prirode odjedanput postao je glavni turistički adut čapljinskoga, i ne samo čapljinskoga kraja, činilo se da će se u ovaj prirodni dragulj ulagati i dalje, jer ne traži puno, a vraća višestruko. Mislim, tako bi bilo logično u normalnim zemljama.
Ali….

Sve propada…
Sudeći prema paničnim upozorenjima koja posljednjih tjedana stižu s ove destinacije, izgleda da je započetoj idili došao kraj i prije nego li će se realizirati. Osnivač Parka prirode Vlada je HNZ, pa bi po prirodi svojih ovlasti i obveza, trebala i skrbiti o istom, o njegovim resursima i Ijudima koji su angažirani da sve bude kako spada. Ali, očito ima i prečih stvari, a novaca nikada nema, pa već nekoliko posljednjih godina kontinuirano umanjuje sredstva za održavanje osnovnih funkcija ovoga prekrasnoga mjesta pod nebom Hercegovine.
Ljudi koji upravljaju ovim Javnim poduzećem ovih dana su javnosti obznanili stravičan podatak da su uplate umanjene za cijelih sedamdeset postotaka u posljednje četiri godine, pa se tako ne može provoditi nikakav redovni, a kamoli razvojni posao. I, time je javno poduzeće Park prirode Hutovo blato, s kojim se svaki činovničić, čim ugleda televizijsku kameru i mikrofon, toliko drčno diči – pred potpunom blokadom. Kolapsom. Posljedice toga već su vidljive i prostim okom. Smjerokazi zapušteni, napola truli, nakrivljeni, slova s osnovnim informacijama o rezervatu nestala u truleži, opet se čuju pucnji na patke i liske u preletu. Sve se to čuje, a ništa ne vidi, sve se događa negdje iza mnoštva ada, duboko u kanalima zarobljenim u prašumskim šikarama. Opet su dijelovi ovog mitskog jezera premreženi posvuda gdje iskusni krivolovci znaju da se šaran i druge ovdašnje endemske ribe jate, mutni su to i opasni tipovi, neki od njih nisu se libili i dok je čuvarska služba ovdje bila vrlo efikasna, dok je u suradnji s policijom lovila ribokradice, u mrklim noćima bacati mreže i vrše, palengare i sve na što se riba dade uhvatiti. Doduše, s bombama i dinamitima su prestali. Mora da se ta ubojita sredstva sada teže nabavljaju!
Negdje, pred Božić, kada kršćani imaju onaj nemasni dan, Veliki petak, kada se jede isključivo riba i zelje, zazvonio mi je mobitel.
“Đe si, šta ima?”
Ne prepoznajem broj, pa odgovaram jednako intelektualno: “Ništa, šta ima kod tebe?”
“Čuj, sutra je veliki petak, imam jedno  tristo kila šarana, nešto jeguIje i ćinkve (lokalno ime za jednu ovdašnju endemsku ribu, jako ukusnu), pa računam, živiš u gradu, tebi dobacim koliko ti treba, a da malo vidiš po komšiluku…”
“Mršupizdumaterinu!”

Pročitajte i:   Koi šarani - nabavite svoje zlatne ribice...

Šverceri  caruju
Kupio sam kilo srdela kod našeg Zdene, koji u raspadajućem “stojadinu” uvijek petkom dobavlja tu ribu, ne zato što je petak, nego što mi se riba uvijek jede, a i Zdena, kad rasproda, zove cijeli kvart na piće…
E, sad, ako je ovaj kreten imao tristo kila, a kretena je puno: koliko su onda svi izvadili ribe pred taj Veliki petak, kada se, pretpostavIjam, nikakvih grijeha ne smije praviti?
Ovaj istiniti događaj izravna je posljedica činjenice da čuvari jezera već dugo ne vidješe plaće, a vaIja s bandom prsa o prsa! A ta banda izgleda kao oni tipovi iz filma Južnjačka utjeha, Woltera Hilla, ma oni  što su po močvarama  Louisiane poubijali cijeli vod američke vojske, jer su im ukrali čamac i pucali okolo manevarskom municijom. Naravno, to se ovim čuvarima ne može dogoditi, oni nemaju nikakva motiva čuvati red bez ikakve nadoknade, pa su se močvarni čudaci juga Hercegovine potpuno pohasili! Toliko da je ovdje potrebna specijalna policija!

Pročitajte i:   Sutra velika akcija čišćenja na Trebeviću: Pridružite se i vi!

Nikola Zovko, direktor JP Park prirode Hutovo blato
Devastacija i krivolov

2000. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija, zahvaljujući Parku prirode Hutovo blato, potpisao je sporazum o pristupanju Bosne i Hercegovine Ramsarskoj konvenciji. To je tada bio jedan od uvjeta približavanja Bosne i Hercegovine institucijama Europske unije. I umjesto boljitka, to je potpisivanje za Park prirode Hutovo blato bilo samo početak jedne velike agonije. Sukladno pravilima Ramsarskog ugovora, zabranjen je lovni turizam, a koji je za Hutovo blato bio i najveći izvor prihoda te dobra podloga za njegovo “preživijavanje”. Financijski plan za 2010. godinu realiziran svega 32 posto, a što je van svakog razuma.No, upravo je županijski ministar trgovine, turizma i zaštite okoliša usvojio isti taj financijski plan za 2010. godinu, a onda nam Vlada Hercegovačko-neretvanske županije donira tek trećinu od tog iznosa. Uputio sam desetke dopisa i zamolbi, ali nikada nismo dobili ni obične odgovore, a kamoli pomoć Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, tj. našeg osnivača. Naše minimalne mjesečne potrebe za 18 djelatnika, menadžment i ostale obveze su oko 30.000 konvertibilnih maraka, a Vlada Hercegovačko-neretvanske županije nam dotira jedva devet tisuća, pa smo bili primorani na neplaćeni odmor poslati sve lovočuvare. A to je onda razbilo svaku obranu i zaštitu Parka prirode Hutovo blato jer su ti ljudi i njihove obitelji dovedeni na rub egzistencije. Stoga su uposljednje vrijeme, nažalost, prisutni devastacija parka prirode i povećani krivolov. Situacija je zaista alarmantna. Da bi situacija bila još teža, Javnom poduzeću Park prirode Hutovo blato su zbog ranijih dugovanja i presuda sudskim rješenjem blokirani žiro-računi. Stoga se i motel Karaotok morao dati u iznajmljivanje, ali ni od toga nema sredstava za plaće dvadesetak djelatnika.

Dragan Marijanović – Oslobođenje

4 thoughts on “TUGA S JUGA – Park prirode Hutovo blato

  • 24. Januara 2011. at 10:21
    Permalink

    BISTRO

    nikakva velika mudrolija, sjećam se što mi je govorio strikan Vlado kako je funkcionirao Karaotok prije 20-30 godina, bilo je svega, šarani su bili ko’ gudini, sve jedan na drugi, čudo, lovo i ribočuvari radili svoj posao, nikom nije na pamet padalo da ide u krivolov, jer bi u to doba najebo ko žuti kad bi i pokušao to, a sada je to zaista tuga i vidit i čut.
    Sve je do ljudi, nažalost takvi smo kakvi smo i dok se mi ne promijenimo, nema boljitka.
    Velika je istina da krivolov caruje dole, zato što nema školovane i obrazovane lovo i robočuvarske službe, nema pravog menadžmenta, sve je do nas, i dok se mi ne promijenimo, ništa se neće promijeniti.
    Naravno, kada i kazne budu adekvatne, mislim i na novčane i zatvorske i kada država i županije svojim represivnim aparatom budu zavodile pravi red sve će se promijeniti.
    Sramota je da se održava Kup natjecanje sa 20-tak ekipa na rijeci Krupi i da se ulovi jedna riba. Bruka

    BISTRO

  • 24. Januara 2011. at 14:27
    Permalink

    Uvijek se rastužim kad čitam ovako nešto o kraju gdje sam rođen i kojeg jako volim. Šta drugo reći, nego KATASTROFA. Nikad nećemo cjeniti ono što imamo, dok to ne izgubimo, jer je čovjek jednostavno takav. Te primjeti egzistenciju kada prestane razmišljati o njoj. Mislim da nije problem u školovanju lovo-čuvara ili slično. Nema nikakvog zakona, što će sad jedan ribočuvar koji ne prima plaću ili prima nekakvu plaću sad goloruk obračunavati s bandom? Ljudi se ubijaju usred bijleog dana u centru grada, a ne da lovokradica ubije čuvara zbog 3 kila ribe? Po meni jedini način da se ovo sprječi je nekakvo dobrovoljno udruženje koje će imati policiju za sebe. S druge strane pogledajte kakva su vremena danas, samo da se preživi i to je to. Da imaš kući platiti struju, svaki dan za pojest nešto, ljudi su u totalnoj depresiji i ni do čeg im nije. Prava je šteta što Hutovo Blato propada. Najpametnije je da mi to sve damo strancima, nek oni to kupe i održavaju, a mi ćemo biti zaposelni kod njih kad ne znamo pametnije, prije bi rekao “ljeni” nego glupi Balkanci. Mogao bi do sutra pisat o ovome. Sad mi je tako žao što sam vidio ovaj članak i opet se živciram bzvz….Pozdrav svima ljubiteljima prirode i Hercegovačkih ljepota!

  • 24. Januara 2011. at 19:23
    Permalink

    Bistro, ali sto je jos tuznije to je nasa realnost da se ovakve stvari desavaju svakog dana. Pozdrav svima

  • 22. Februara 2011. at 15:06
    Permalink

    na zalost krivolov je uzeo maha u svim zemljama u okruzenju,kako to zaustaviti (TESKO) ali se trba potruditi.nadam se da ce toj prljavoj raboti doci vrlo brzo kraj.BISTRO svim ljubiteljima ribolova

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.