Ne dajte se, ‘normalni’!
Piše: Soha
Tema za ovaj tekst mi se nametnula sama od sebe. Već duži vremenski period, kroz razne vrste medija (časopisi, internet, TV), a i ličnim iskustvom sa voda, na kojima pecam sa svojim prijateljima (hvala Bogu još uvijek ih je više nego neprijatelja), uočio sam sve veće podjele među nama ribolovcima. Kad kažem ovo „među nama“, mislim da smo mi ipak jedna drugačija vrsta ljudi. Namjerno nisam htio da kažem posebna vrsta, jer to bi se odnosilo na nešto sasvim drugo od onoga o čemu želim da govorim u ovom tekstu.
Al’ da se vratim na temu, to jest na podjele, kojim se klasifikuju pojedine vrste ribe, tehnike lova, pa čak i sami ribolovci. Sad kada kažem da mrzim riječ „podjele“, pojedinci će možda pomisliti da sam ja jedno staro gunđalo. Možda i jesam gunđalo, al staro još uvijek nisam ( a i to kako za koga).
Al’ da se vratim na tekst, mrzim brate puno toga…mrzim, da ne lažem…a najviše licemjerstvo, predrasude i netoleranciju.
Mrzim dvostruki moral, i kao što već rekoh mrzim i podjele o kojima će biti riječi u ovom tekstu, al’ nikako da počnem. Ima stvari i koje volim, da ne bude da mrzim sve redom, al’ o tome neki drugi put. Za one koji su „malo stariji“ ovako kao ja, u friškom sjećanju su devedesete, kada su nas na početku istih godina pojedinci počeli svojatati, klasificirati i dijeliti po raznim osnovama. Svi znamo kud nas je to odvelo i o tim podjelama neću, ja ću o podjelama na mušičare, varaličare, šarandžije i plovkaroše. Dakle radi se o četiri interesne skupine ribolovaca, podjeljene po nekom nepisanom pravilu, koje se valjda samo od sebe nametnulo.
Čak i na interentu postoje sajtovi i forumi specjalizirani za ove tehnike ribolova, i ako slučajno neupućeni početnik varaličar, zaluta na „šarandžijski“ forum (i obratno) i tamo se nekome obrati za pomoć ili savjete, ima da bude ismijan do te mjere da će mu ribolov prisjesti za sva vremena.
Al’ svaka čast pojedincima, i hvala Bogu da nas ima i drugačijih.
Ima nas koji ne djelimo ljude na ove ili one, na više važne ili manje važne, pa tako ne djelimo ni ribe, na više ili manje važne.
Ima nas koji poštujemo prirodu sa svim onim što nam ona pruža.
Za iskrenog i pravog ljubitelja prirode, nemože jedna riblja vrsta biti važnija od druge (ko ovo ne razumije i nije mu mjesto među ribolovcima).
Da budem sasvim iskren, povod ovom mom tekstu su i neka reagovanja ne moje prijašnje tekstove, gdje su pominjani MI, VI, ONI, itd…u kontekstu da MI od VAS nemamo gdje da pecamo, a VI ste NAMA zavidni, i.t.d…
U jednoj jedinoj rečenici su iskazane tol'ke podjele da se normalan čovjek „zaibreti“ !?
Pa eto, mi „smetala“, koja nemamo „modernu“ opremu, od sada i ubuduće da znate da se moramo sklanjati kada vidimo ove sa najnovijim Shimano-Daiwa, štapovima jer ljudi ne mogu normalno pecati od nas.
Odavno je već došlo vrijeme da im se sklanjamo s puta, jer hoće da nas gaze svojim najnovijim autima. Mi možda posjedujemo samo „yuga“ ili „golfa“ dvojku, koji je star i spor, pa im smeta, brate (smeta, nije da im ne smeta).
Al’ ja se takvima i sklanjam, jer u pitanju je glava. Nije mi baš namjera da završim u nekoj saobraćajki. Crna hronika je svaki dan puna vijesti, o tome kako se mladi vozač „zapucao“ u grupu đaka po povratku iz škole itd. da ne nabrajam sad. Nisam baš za to da se moje ime „vucara“ po stranicama crne hronike, ili da moju fotografiju (uokvireno u crno) objavljuju na zadnjim stranicama novina.
Neka hvala, drugi put, ali da mi unište i moju posljednju barikadu, moju posljednju liniju odbrane, od ovog bjesnila, od ovog ludila koje je zahvatilo ljude, da mi unište moje ostrvo mira, e to braćo draga neće moći.
Dosta smo se mi naivni sklanjali i ćutali.
Vrijeme je da dignemo svoj glas, jer nedam one ljetne večeri, kad zajedno sa svojim prijateljima (Borisom, koji je srbin i Stipom, koji je hrvat) sjednemo pod grane stare topole, zabacimo štapove, raspalimo roštilj i lagano uz hladnu pivu ili špricer ( ko šta voli), eglenišemo o najnovijim sportskim događajima iz oblasti nogometa, košarke, rukometa, a bogami i ribolova.
I priča ide od boile, preko plovka, do varaličarenja (neka mi braća mušičari halale, jer o ovoj vrsti ribolova ne znamo ama baš ništa), i ne „dijelimo“ ništa osim toplih riječi i prijateljstva koje nas je spojilo. Dijelimo samo lijepe trenutke koje zajedno provodimo u prirodi, a kojih je nažalost sve manje i manje, pa sve više živimo od sjećanja na te lijepe trenutke.
E pa ne dam, i dok je meni sličnih neće vam biti lahko, osim ako kojim slučajem „nadobudni“ ne izglasaju Zakon da se u ribolov može samo ako imaš najnoviju modernu opremu koja ne smije biti starija od godinu dana.
Ma nije sve tako crno, ne dajte se „normalni“.
Ako se pitate zašto Soha ovako piše, odgovor bi bio, da neko i to mora zar ne?
Znam da su ovi tekstovi mnogima kost u grlu, al’ to im i jeste cilj.
Dovoljno mi je da vidim da imam vašu podršku i ja ću (na žalost mnogih) nastaviti u istom ritmu, i zbog sebe i zbog NAS….
Do neke nove teme, iskreno vaš Soha.
Aferim…
Ocigledno je da ti imas nesto protiv onih koji imaju kako je ti nazva modernu opremu.Budi iskren i reci zar ti nebi volio imati takvu opremu?
Ljudi, pustite se opreme. Mislim da imati dobru opremu ne treba znaciti da imate prioritet u ribarskom drustvu, bas kao sto ni imati dobro auto ne znaci da cete se sretno ozeniti. Dapace, imati “dobru” opremu” po meni izaziva poglede, i valja biti spreman pokazati prikladno znanje na vodi, koje odgovara profesionalnoj opremi. Veci problem kod nas je licemjerstvo i “dupeliznost”, kojim se pokazujemo u najgorem svjetlu. Vitestvo bi trebalo da krasi nas sport, a vitezovi se dokazuju na “bojnom polju”, u nasem slucaju, na vodi, a tu “boj ne bije svijetlo oruzje, vec boj bije srce u junaka”.
I jedna parola iz meni dragog filma Gori vatra:”Ljudi smo, nismo vukovi”
Sve vas voli, bez ili sa priborom vas Monti
Pozdrav omladinci neki me se mozda sjecaju ali nevazno sad..
Oprema je vazna stvar u ribolovu ali neki se i preseravaju (da prostite )..
Nije fora imati Fox Korda Nash ili “KItakobalvan” covjek sve sto zeli moze i imati po bilo koju cijenu Fora je biti cojek ponasati se kao takav bilo na vodi ili pak na Ulici mada to vecini tesko pada nazalost..
Eh sad ko bi volio sta imati netreba da bude upitno, svi bi mi voljeli imati sve najbolje pocevsi od zena kod kuce auta u garazi ili stapova za pecanje al nemoramo NEDIME srati po vodi i misliti ako neko nema prvoklasni stap nema ni pojma…
eh sad pozdrav i nemojte zamjeriti.
To Soha majstore!!!!
Pozdrav svima.. Evo citam ovaj tekst i nesto mi nije jasno, ili je soha ljubomoran na ljude oko sebe sto imaju bolju opremu od njega i naravno auto kako on kaze pa nema hrabrosti da im to kaze u lice pa ovako preko neta istresa to na vidjelo ili je u pitanju sasvim nesto drugo.Stvarno je ovo glupo i komentarisati ali sta da se radi takav je zivot svasta se nadze na netu..Ja se bavim ribolovom cijeli svoj zivot i mogu vam reci da bas ovi o kojima soha prica ribari sa skupom opremom su mi naj vise pomogli,davali savjete itd. Ali svakakvi nas ima nismo svi isti to se podrazumjeva i jos nesto kako rece Nedim Budi iskren i reci zar ti nebi volio imati takvu opremu.Bistro svim ribolovcima .
Ribaru svaka čast lijepo si to složio i ne treba se dijeliti na ovakve ili onakve ko kakvu tehniku ribolova voli bitno ja da si istinski zaljubljenik prirode i života da se poštuju određena pravila ,tj da si INSAN što kažu u narodu.
A vode su na žalost nas istinskih koji se dođemo opustiti i družiti pune tih takozvanih poznavaoca ribolova i pribora,koji su nakon što jamiše lovu na brzaka čuli da pecanje relaksira i opušta……
Pribor ne lovi ribu vec ribolovac, pribor samo omogucava da svoje ideje sprovedemo u djelo i olaksamo sebi, a i ribama.
Svaka cast za tekst Soha.
Masterbih.
Oprema ne cini covjeka.
Soha odlican tekst.
Šta reći na ovakav tekst, kad on sam sve govori nego svaka čast. Da pribor nije osnovni faktor u ribolovu ima milion dokaza, samo ako se realno gleda. Nisam ljubomoran na ljude koji imaju i kupe dobar pribor, ali jesam protiv licemjera koji misle da su kupovinom dobrog pribora “kupili” pamet cijelog Svijeta. To se, na nečiju žalost nemože kupiti parama, kao ni ljudskost. Ima mnogo ljudi koji imaju veoma kvalitetan pribor, ali pored toga i veoma zavidno znanje pa su opet “normalni” i u svakom trenutku spremni pomoći svakome kome je ta pomoć potebna. Ribolov smatram sportom, hobijem, razlogom da odem u prirodu i družim se sa dragim prijateljima i u potpunosti se slažem sa Sohom. Došli su “neki novi klinci” koji ribolov ne doživljavaju tako, nego kao sredstvo za dokazivanje, ali ne da su vrsni ribolovci nego dokazivanje na neki, samo njima znani način. Ni to nebi bio problem da se i pored vode nismo počeli dijeliti na bogate i siromašne, moćne i nemoćne, znane i neznane… Ima ona stara:”Bogat si onoliko koliko imaš prijatelja!” Ja bi još dodao u ovom stilu “Dobar si ribolovac onoliko koliko znaš cijeniti i poštovati svakog ribolovca, uživati u ribolovu i cijeniti svaki ulov, od “mrava do slona”, jer sve su to ribe prema kojima se treba odnositi sa poštovanjem! BUDIMO “NORMALNI” !
Zar svi oni koji se nadju u ovom tekstu, u “negativnom kontekstu”, nisu upravo oni o cemu Soha pise….djelioci!?
Pa neznam ljudi kako da komentarisem ovaj tekst,jer ja sam i plovkaros i “stukaros”,smudjaros,samo sarandzija nisam,sad je u njemackoj zabrana za stuku ,i te se zabrane drzim i nebi nizasto na svijetu ni probao voblera baciti,tako da sad plovkarim fino na jezeru,deverike ce jos malo poceti raditi.A to sto se tice pribora i opreme,pa to ne igra ulogu nikakvu,niti me zanima kavu neko ima,ja imam i shimano i abu garcia,browning,ali ja tome nedajem nikakve vrijednosti,meni je bitno otici u ribu,pa makar samo nedeljom,pa ja u ljeto svaki dan sjedim na Rajni,a nigdje ribe,ma nije to bitno,iako znam loviti,rodjen sam na vodi.Kad odem na jezero,a idem hvala bogu onda se dobre ribe donese kuci u ponoca u jedan,ma neznam ni ja sta brbljam,hocu samo da kazem da to nije bitno sta ko ima od opreme niti me zanima,meni je najsretniji onaj jeftini stap iz Bosne sto mi ga brat dao.Bistro!!!
Upravo tako angler prijatelju. Koga ovaj tekst “ujede za srce” u negativnom kontekstu taj i jeste dio onih koje ti lijepo nazva “djelioci”. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, ribolovci. Ribolov je po meni međusobno uvažavanje kolega ribolovaca, poštivanje svakog i svačijeg, druženje sa ljudima, uživanje u čarima prirode i odmor za dušu. Šta bi čovjek više mogao poželjeti od jednog prelijepog hobija osim da dugo traje, bar 100 godina po ribolovcu 🙂
Svaka cast za tekst .
Bravo Soha. Nazalost ima ogranicenih “ko balkon” pa neshvate poentu.
Pooozzz svim ribarima….Soha trebao si malo pojasniti pošto vidis da ovde ima plitkih umova pa neskontase poentu…Ali kada vec nametnuse teoriju o opremi to je cista glupost….djaba stap od 1000 evra i masinica ak nemas znanja i dusu da pecas..ja sam bio svjedok prosle godine u jesen kada je covijek izvukao dvije stuke jedna 11 kg a druga 6 kg na stapovima kineskim i bez sajlica i meredova….e sada ce neko reci neki papak je to…a mozda covjek nema para za tu skupu takozvanu (PRAVU) opremu…dalje ribari se samo mogu djeliti na sportske i nesportske…a ovi sto se djele na:sarandzije,varalicare,musicare to je glupost..ja licno pecam na sve moguce nacine iako imam samo 5 stapova…kada je red za sarana pecam sarana,red za stuku pecam stuku itd…jer nemam kesa da kupim 15,20 stapova ali mi nije mrsko mjenjati sisteme jer uzivam u tome….
BISTRO BIH