Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine-11.DAN

11.DAN: Zabran – Beograd – (Kraj putovanja)

Ustadoh oko 05.30 sati. Pospremih stvari i pođoh svojim poznanicima od jučer na splav da se preko nje ukrcam u kanu, koji sam tu ostavio vezan. Već su i oni uveliko budni, popih kavu sa njima. Rakijice, nažalost nisu imali. Vani kiša tiho pada. Zadržavaju me, ali ja krenuh dalje po kiši. Možda bih i ostao da nisu najavili višednevni poremećaj vremena.

…Nakon par kilometara počeh polagano veslati diveći se splavovima uz rijeku…

…iako mi vrijeme nije bilo naklonjeno putovanje je imalo svoje čari…

…vidjeh svakakvih splavova, ideja za iskorištavanje prostora na njima i namjena splavova za druge djelatnosti osim boravka i stanovanja…

..za promjenu okoline dođoh i do mostova kod Ostružnice…

…kiša malo pada, a malo nepada, pa onda počne pljusak koji za par minuta prestane, kao da se vrijeme poigrava sa mnom…

…svega vidjeh na prilazu Beogradu…

…ulazim polako i u “Savsku ulicu splavara”…

…i Beograd se u daljini nadzire. Ohrabrenje. Dobro je, nisam zalutao u širinama koje rijeka pruža, samo naprijed….

…na obalama rijeke vidjeh objekata kakvih, zaista, nisam nigdje susretao..

… svojim dolaskom uzbunio sam i avione tako da se panično razletiše na sve strane …

…pa još malo raznih splavova i plutajućih objekata…

…drugi most na vidiku…

…evo još jednoga mosta koji obale spaja…

…neznam im svima imena, ali svaki je lijepi i impozantan na svoj način…

…postati ću svjetski prvak u prolaženju ispod mostova…

…vani se toliko smračilo da se upalila i javna rasvjeta uz obalu rijeke…

…”parkiralište” belih lađa….

Vidim Dunav, odnosno kraj rijeke Save. Iako je loše vrijeme i kiša pada, nekako me iznenadi spoznaja da nadzirem kraj ovoga višednevnoga putovanja. Nimalo se ne radujem završetku puta…

…vidim i “nulti kilometar”, zvanični pokazatelj završetka toka rijeke Save….

…a onda kraj. Kao i na svakom kraju putovanja i sada me uhvatila nekakva tjeskoba oko srca i praznina u stomaku. Najradije bih išao i dalje. Ulazim u Dunav da nađem pogodno mjesto za iskrcaj opreme i vađenje kanua van iz rijeke.

Ljubaznošću osoblja ovoga restorana, tu mi je omogućeno da preko njihovoga mosta iznesem opremu na obalu i iznesem kanu van iz vode. Šta da kažem dode kraj putovanja jedanaestoga dana u 10.15.sati.

Kraj puta obilježih pivcem. Dok sam ga pio pomalo se prisjetih slika sa puta, 700 km puta je iza mene. Doživjeh puno ugodnih trenutaka, upoznah i puno dobrih ljudi, vidjeh lijepih predjela, objekata, plovila. Upotpunih svoj život. Sa vama podjelih neke sličice sa puta, a sebi ostavih podosta doživljaja, utisaka i susreta kojih ću se dugo, dugo sjećati.

… i za kraj, po dolasku kući odmah sam se izvagao i utvrdio da izgubih 3.500 grama za cijelo vrijeme puta. Pa za tih tri i pol kilograma sala, koje izgubih, isplatilo se to sve proći.

Pozdravlja vas Olimp.

“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp