Najnovije vijestiVremeplov

VREMEPLOV: Uticaj otpadnih voda na sl. ribarstvo u SR BiH, sa analizom stanja u rijeci Bosni (1973. god.)

Ing. Đorđe Kosorić, Biološki institut Univerziteta u Sarajevu (1973. godine)

Uticaj otpadnih voda na slatkovodno ribarstvo u SR BiH, sa posebnom analizom stanja u rijeci Bosni

Sastav životne zajednice jednog vodenog regiona u zavisnosti je od prirodne podloge, od brzine toka, temperaturnih odnosa, hemizma vode, prilika, itd.  Promjene koje nastaju u životnoj sredini mijenjaju sastav životne zajednice – biocenoze. Studija promjenjenih odnosa izmedu životne sredine i životne zajednice nije od posebnog interesa samo za snabdijevanje vodom i higijenom, nego je njen značaj takođe veliki i za samo sisternatsko ispitivanje vode, a stepen njenog kvaliteta ima višestruki opštenarodni interes.

Stepen zagađenja vodene sredine u mnogome zavisi od gustine naseljenosti, ali isto tako i od nivoa industrijalizacije, iz čega proizlazi činjenica da razvijenije nacije imaju daleko veće probleme, kada je riječ o onečiščenjima voda. Međutim, i zemlje u raz­voju, u koje spada i naša republika, a pored masovnih očiglednih greški napravljenih tokom industrijalizacije u razvijenim zernljama čine iste propuste. Naime, naša industrijska preduzeća prilikom brze izgradnje, vodeći računa o cijeni koštanja objekta, učinila su sve da se otpaci na što bolji i ekonomičniji način eliminišu iz proizvodnje, ali u isto vrijeme nisu go­tovo nikako obraćali pažnju o posljedicama pojave neprečišćenih otpadnih materija u dotada relativno čistim vodama — recipijentima.

U ovakvoj situaciji postavlja se pitanje kako i na koji način korigovati postojeću tehnologiju, kako bi se na određenom nivou vršila kontrola i prečišćava­nje, odnosno u proizvodnju ponovo vraćali otpadni materijali radi iskorišćavanja. Opšte društveni in­teresi, pored proizvodnje nacionalnih dobara, idu posebno i za tim da se sačuva okolina i zaštite prirod­ni biološki potencijali, a kada se govori o površin­skim vodama, onda se na prvom mjestu misli na riblja naselja od kojih djelimično zavisi i ljudska ishrana.

Analizom stepena zagadenosti naših površinskih tekućica, došli smo do zaključka da rijeka Bosna sa nekim njenim pritokama pripada regionima maksimalnih onečišćenja. Uzrok ovome treba tražiti u nje­nom geografskom položaju, bliskosti izvora sirovina, saobraćajnicama, naseljenosti, a isto tako i ranijim industrijskim tradicijama.

Onečišćenja rijeke Bosne počinju već od njenog izvornog područja i sa određenim varijacijama pri­sutna su do njenog ušća u Savu. Sagledavajući stepen zagađenosti dolazimo do konstatacije da životne za­jednice postepeno prelaze iz oligosaprobnih u polisaprobne oblike, a adekvatno tome dolazi do de­vastacija koje se manifestuju u smanjenju broja organizama, ili u potpunom nestanku svakog akva­tičnog života.

U vodenom regionu sliva rijeke Bosne pojavlju­ju se industrijske otpadne vode, koje se po svom po­rijeklu mogu svrstati u tri osnovne grupe:

  • Otpadne vode organske industrije.
    U ovoj gru­pi kao zagađivači se pojavljuju otpadni produkti tehnološkog procesa proizvodnje industrije celuloze, pa­pira i kartona, lesonita i fazer ploča, destilacije drveta, kao i otpadne vode koksara. Otpadne vode prehram­bene industrije, iako manje štetne, ipak imaju vidan uticaj na opterećenje recipijenta. Sve ove otpadne vode sadrže nerastvorene materije, većinom organskog porijekla: ugljenu prašinu, celulozu, sapune viših smol­nih kiselina, organska jedinjenja sumpora, razne fenole, šećere, lignin, tanin, sirćetnu kiselinu, piri­dine, amonijak, jedinjenja cijana i rodanide.
  • Otpadne vode anorganske industrije.
    Ovu grupu otpadnih voda produkuju željezare, solane, fabrika sode, tvornica azotniih jedinjenja, galvanizacija od obrade željeza itd. U izlaznim vodama ovih fabrika, lebdeće materije su anorganskog porijekla sa pri­mjesom ugljene prašine, a sadrže ogromne količine natrijum i kalcijum hlorida. Otpadne vode željezara, uslijed ispuštanja vade iz gasgeneratora sadrže velike količine fenola i njegovih homologa, cijana, sumporovodika, a vrlo često ti pogoni upuštaju u riječni tok i trosku. U otpadnim vodama prerade željeza (Tvor­nica žica i eksera) nailazi se na veće količine fero­-sulfata
  • Otpadne vode iz separacija uglja.
    Otpadne vode iz mokrih separacija uglja uglavnom sadrže ugljenu prašinu i glinu, sa vrlo čestom prisutnošću velikih količina sumporovodonika. Njegovo prisustvo u tim vodama je obavezno radi toga što rudnici, uslijed po­manjkanja vode za separaciju, koriste jamsku vodu. Ta voda dolazi u dodir sa sulfidnim rudačama, hi­drolitički ih rastvara i često je vrlo bogata, kako sa ugljendioksidom, tako i sumporovodonikom. To je konstatovano kod svih jamskih voda naših srednje­-bosanskih rudnika, koje izviru iz tzv. Busovačke rasedline.
Pročitajte i:   Donji Vakuf: Održan Kup 'Open Ajvatovica 2024'

U ovom kratkom pregledu onečišćenja sliva rijeke Bosne nisu citirane mnoge industrije koje takođe utiču na opterećenje površinskih voda, a isto tako ni gradske kanalizacione otpadne vode, koje su, sva­kako, ne manje toksične od onih koje su proizvod industrijskih preduzeća.

Slatkovodno ribarstvo svakako dolazi u red priv­rednih grana koje su ugrožene onečišćavanjem voda, kao posljedice ispuštanja neprečišćenih otpadnih ma­terija od strane industrijskih i drugih preduzeća. Poznato je da isključivo materijalna vrijednost mesa izgubljenog fonda riba u našim uslovima nema tako visoku kategoriju privrednih gubitaka kao što je to npr. slučaj sa nekim od industrijskih grana, ali sa druge strane, sastav populacija riba i njihova dina­mika, pored ostalih, predstavljaju jedan od vrlo istaknutih pokazatelja stepena onečišćenja svakog pojedinog vodenog revira, što u zbiru činilaca zaštite čovjeka i njegove sredine ima opšte nacionalni in­teres, a prema tome i višestruke ekonomske koristi.

Tokom proteklih godina u slivu rijeke Bosne do­lazi do sve većih onečiščenja, dakle, proporcionalno brzini izgradnje raznih industrija koje svojim većim dijelom nisu snabdjevene uređajima za kondicionira­nje otpadnih voda.

Niz naših istraživanja ribljih naselja rijeke Bosne i nekih njenih pritoka ukazuju na opštu degradaciju osnovnog fonda populacije riba. Sa jedne strane to se manifestovalo gubljenjem (uništenjem) čitavih populacija, a sa druge strane izmjenom vrsta u sa­stavu naselja, gdje su manje vrijedne ali otpornije vrste, zamjenilc one slabo rezistentne, ali daleko dragocjenije u ekonomskom pogledu.

lzvorno područje Bosne (od izvora do naselja Vi­soko) bilo je naseljeno predstavnicima tzv. pleme­nitih riba iz familije Salmonidae, odnosno potočnom pastrmkom (Salmo trutta m. fario L.), lipljenom (Thymallus thymallus L.) i mladicom (Hucho hucho L.), a djelimično i vrstama iz familije Cyprinidae, tj. škobaljom (Chondrostoma nasus L.) i klenom (Leucis­cus cephalus L.). U ribljem naselju su bili zastupljeni i predstavnici nekih drugih familija, koje sa privrednog aspekta nemaju, tako reći, nikakvu vrijednost. Navedeno riblje naselje prema regionalnoj podjeli i gustini, u potpunosti je odgovaralo životnim uslo­vima relativno čiste vodene sredine. Količina navedenih riba iznosila je 150 kg / 1 ha, što jc predstav­ljalo zaista vrlo visok stepen koncentracije ribljeg naselja po jedinici površine za ovakvu kategoriju tekućica. Međutim, naša istraživanja iz 1971./72. godine su pokazala da se sastav ribljeg naselja u osnovi iz­mijenio.

Za razliku od površinski zaista malog područ­ja ispod samog izvora (relacija od izvora do ušća desne pritoke Željeznice), gdje nema nikakvog one­čišćenja, u nizvodnom toku Bosne nisu uopšte konstatovani predstavnici porodice Salmonidae, dok jc na­selje komercijalnih ciprinidnih riba bilo svedeno na minimum. Gustina ribljeg naselja zabiljefena je sa 70 kg / 1 ha, ili za preko polovinu manje nego ranije, sa napomenom da je sadašnje riblje naselje prezen­tovano predstavnicima sitnijih ciprinidnih, odnosno manje vrijednih vrsta.

Nizvodno od Visokog pa do naselja Zenica, stanje ribljeg fonda još više se pogoršava, a kao posljedice otpadnih voda rudnika i termoelektrane. Ovdje dolazi do masovnih pomora riba, koji su djelimično ubla­žavani pojavom relativno čiste vode lijeve pritoke Lašve. Nekada vrlo podesna lovišta riba mrenske regije postala su, tako reći, odvodni kanal rudničkih otpadnih voda.

Od Zenice do Žepča, rijeka Bosna nema golovo nikakav značaj u ribarskom pogledu, jer su i vrste relativno dobro otporne na otpadne vode industrije jako prorijeđene pa ako se sporadično i ulovi neki primjerak, on nije upotrebljiv  za ljudsku ishranu.

Uslijed biološkog samoprečišćavanja, a isto tako usljed dolaska čistih voda od pritoka na relaciji Zepče — Maglaj situacija se nešto mijenja, jer riblje naselje opet “oživljava”. Pored nekih ciprinidnih vrsta riba, ovdje je zabilježena pojava šarana (Cyprinus carpio L.) kao ekonomski značajne ribe. Međutim, i u ovome području, u zavisnosti od koncentracije i količine otpadnih voda uzvodnih industrija, a po­sebno od vodostaja Bosne, dolazi povremeno do toksičnih udara, kada se gube velike količine, ali ne i ukupan fond riba.

Pročitajte i:   Obavještenje: Promjena termina održavanja Prve lige SRS BiH

Od Maglaja pa nizvodno do ušća u Savu rijeka Bosna fizički podsjeća na industrijski kanal. Osnovni fond riba oscilira u zavisnosti od stepena onečišćenja (otpadne vode nisu permanentno iste koncentracije i obima), što uslovljava veće ili manje migracije riba iz Save, odnosno Bosne uzvodno ud Šamca. Usljed relativno čestih pomora, kao posljedice ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda industrija, osnovni fond riba nije stalan, a dešava se da duže vremena poslije pomora, u dijelu vodenog toka gdje je riba izgubljena ne dolazi do regeneracije akvatičnog života, pa prema tome, ne može se konstatovati ni prisustvo ribe.

lz ovih kratkih izlaganja jasno je vidljivo da u rijeci Bosni i nekim njenim pritokama (Željeznica, Miljacka, Stavnja i Spreča sa desne, a Zujevina i Usora sa lijeve strane) dolazi do stalnih ili povremenih toksičnih udara, sa obaveznim masovnim pomorima riba. Međutim, veći broj industrijskih i drugih pre­duzeća ispuštaju otpadne vode subletalnih koncen­tracija, koje, istina, fizički ne uništavaju ribu, ali zato u velikoj mjeri djeluju na njene migracije, po­našanje, bolesti, biološki ciklus, fiziološke procese, hranjenje i dr. I genetski efekti nekih zagađivača imaju značajne posljedice na opstanak ribljih naselja. Dokazano je da većina mutacija ima vrlo štetno dejstvo na juvenilne stadijume riba, kao i to da su mnoge od njih smrtonosne. Ovo se naročito odnosi na otpadne vode industrija, i to specijalno one koje su organskog porijekla.

Ranije je konstatovano da je u posljednje dvije decenije došlo do intenzivne izgradnje raznih industrijskih preduzeća, ali, u smislu prečišćavanja otpadnih voda i zaštite tekučica, nijc se mnogo učinilo. Istina, u posljednje vrijeme ovaj problem je znatno aktuelniji; preduzimaju se određene mjere više admi­nistrativne prirode, ali se još uvijek ništa konkretno ne preduzima. Uvijek su se prioritetno postavljala pitanja obezbjeđenja i pravilnog rasporeda kadrova, standardizacije ispitivanja otpadnih voda i metoda njihovog prečišćavanja i, konačno, finansijskih sred­stava. Sa druge strane, društvene službe zadužene za praćenje i eventualno preduzimanje mjera admi­nistrativne prirode, bile su prilično neefikasne. Ovo se odnosi kako na odgovarajuće službe u skupštinama opština, tako i na inspekcijske službe republike.

Uništavanjem prirodnih resursa, kao elementarnih potreba radnog čovjeka, cjelokupno društvo gubi dragocjene poene u razvoju domaćeg i stranog tu­rizma, kao jedne od vrlo perspektivnih privrednih grana. Pored zaštite prirode i ribarstva, postoji čitav niz krupnih korisnika upotrebljive vode, čiji se glas treba jasnije i mnogo jače da čuje, uključujući tu i neka industrijska preduzeća koja su na ovaj ili onaj način oštećena, koristeći u tehnološkom procesu pro­izvodnje već relativno visoko zagađene vode.

I, na kraju, moramo podvući činjenicu da jc neophodno zaštititi od zagađivanja ne samo ribu, nego kompletan vodeni ekosistem, koji predstavlja osnovu života naše planete. Proces eutrofizacije odigrava se vrlo brzo i burno, pa se vrlo često sa velikim zakaš­njenjem konstatuje neka ekološka katastrofa. Moramo biti svjesni, da živimo u vrijeme u kome otkucavaju posljednji časovi za preduzimanje zaista efikasnih mjera zaštite akvatičnog svijeta, a prema tome i života uopšte.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.