Da sačuvamo od zaborava – NAŠI USPJESI U IZGRADNJI RIBOGOJNIH OBJEKATA

Za 25 godina poslije oslobođenja u Bosni i Hercegovini su izgrađena 24 salmonldna ribogojna objekta.Kada god slavimo neki jubilej, a 1971. godina je trostruko jubilarna za Savez sportskih ribolovaca Bosne i Hercegovine, onda želimo da se osvrnemo na pređeni put u određenom vremenskom periodu i ocjenimo šta smo u njemu uradili i kakve uspjehe postigli. U ocjeni rada u proteklom periodu treba biti objektivan, registrovati sve uspjehe i ono što je bilo dobro ali istovremeno se i kritički osvrnuti na slabosti i propuste i ukazati na ono što nije učinjeno, a što se je moglo učiniti.U ovom jubilarnom broju »Ribarskog lista« ukazuje se na razvojni put organizacije sportskih ribolovaca Bosne i Hercegovine u posljednjih pet decenija, a posebno na uspjehe koje je postigao Savez sportskih ribolovaca BiH za dvadeset pet godina postojanja i rada u novoj socijalističkoj Jugoslaviji. Pridružujem se onima koji žele da osvijetle naš razvojni put u proteklom periodu i da kažem nešto o
tome šta je učinjeno na polju unapređenja ribljeg fonda kao jednoj od osnovnih i najvažnijih obaveza organizaciie sportskih ribolovaca. Konkretnije, želim ukazati šta je učinjeno i postignuto po pitanju izgradnje ribogojnih objekata koji su osnovni faktor za unapređenje ribarstva i stvaranju materijalne baze za razvoj sportskog ribolova i ribolovnog turizma.Opšta je konstatacija da je organizacija sportskih ribolovaca Bosne i Hercegovine u novoj Jugoslaviji postigla vanredno dobre i zapažene uspjehe na svim poljima svoje djelatnosti a posebno su postignuti veliki uspjesi na izgradnji salmonidnih ribogojnih objekata i mrestilišta. Novi uslovi života i rada u novoj socijalističkoj Jugoslaviji pokrenuli su inicijative i dali veliki polet u radu našim Udruženjima i njihovo članstvo se svesrdno založilo da se odmah po oslobođenju priđe unapređenju ribljeg fonda u mnogim ratom opustošenim ribolovnim vodama. Odmah je pravilno uočeno da naše ribolovne vode treba planski poribljavati, a za taj poduhvat trebalo je izgraditi veći broj ribogojnih objekata koji će proizvoditi potrebne količine mlađi za poribljavanje. Zato su naša Udruženja, gdje god se ukazala povoljna prilika, prišla izgradnji salmonidnih mrestilišta i ribogojilišta i rnože se slobodno tvrditi da su upravo sportski ribolovci bili inicijatori izgradnje svih salmonidnih ribogojnih objekata u našoj republici. Broj od dvadeset i četiri novoizgrađena i obnovljena ribogojna objekta za proteklih dvadest i pet godina je toliki, da se radi o ogromnom uspjehu na kome mogu da nam pozavide organizacije sportskih ribolovaca u drugim republikama i da organizaciji sportskih ribolovaca Bosne i Hercegovine treba čestitati na takvom uspjehu.Pri ocjeni uspjeha o kome je riječ treba poći od činjenice da je za vrijeme stare Jugoslavije na području Bosne i Hercegovine bilo samo tri-četiri ribogojna objekta u kojima su proizvođene neznatne kolićine mlađi salmoniđa za poribljavanje. Postojalo je mrestilište »Krupa na Vrbasu« kojeg je izgradila Vrbaska banovina, mrestilište »Klašnik« Udruženja sportskih ribolovaca Banja Luka, malo tipsko mrestilište »Kruš-čica« Šumske uprave u Vitezu i mrestilište na Vrelu Bosne u privatnom zakupu. Bio je još jedan objekat, uzgoj dužičaste pastrve za konzum ali sve to skupa bilo je od slabog značaja za unapređenje ribljeg fonda na našim vodama. Nasuprot ovakvoj situaciji za proteklh 25 godina u Bosni i Hercegovini izgrađena su ili obnovljena 24 ribogojna objekta i mrestilišta, od kojih su dva likvidirana zbog izgradnje HE »Trebišnjica« (»Trebišnjica u Bileći i »Sušica« u Lastvi), tako da danas u SR BiH postoje 22 ribogojna objekta ze uzgoj salmonida, a to su:1. . Žunovnica« — Hadžići ; 2. .Mrestilište i ribogojilište Blagaj kod Mostara ; 3. . Soštica« -Boračko jezero(GSP Sarajevo) ; 4. »Jezero« —- Jajce ; 5. »Bistrica« — Livno ; 6. »Klokot« — Bihać ; 7. »Krupa na Vrbasu< ; 8. »Okašnica« — Bugojno ; 9. »Lovnica« — Šekovići ; 10. »Sokočnica« — Šipovo ; 11. »Kreševčica« — Kreševo ; 12. »Vrelo Bosne« — Ilidža ; 13. »Mirotinj« — Trebinje ; 14. »Bistričak« — Zenica ; 15. »Klašnik« — Banja Luka ; 16. »Hanilovsko vrelo«— Ključ ; 17. »Sčona« — Fojnica ; 18. »Bukovica« — Vareš ; 19.»Plave vode« — Travnik ; 20. »Kamenica« — Zavidovići ; 21. »Zdena« — Sanski Most ; 22. »Toplik« — Rogatica

Jedan broj ribogojnih objekata izgrađen je sredstvima i dobrovoljnim radom članova Udruženja sportskih ribolovaca, dok su za izgradnju drugih do 1963. godine korišću i sredstva opštinskih, sreskih i Republičkog fonda za unapređenje ribarstva.

U ove objekte nisu uračunati oni koji drže ili samo proizvode dužičastu pastrvu za konzum (Milići, Butmir, Trnovo i Tisovac).
Ribogojni objekti od rednog broja l do 13 djeluju kao privredne organizacije odnosno kao pogoni različitih, privrednih organizacija, dok su ostali objekti u vlasništvu i režiji Udruženja sportskih ribolovaca.
Za izgradnju ovako velikog broja ribogojnih objekata uložena su i utrošena znatna sredstva, a ukupan njihov kapacitet, pod pretpostavkom da se namjenski koriste, iznosi više miliona embrionirane ikre godišnje. Kada bi svi postojeći kapaciteti bili korišćenl u prosjeku barem sa 50°/« onda bi se ne samo pokrile sve potrebe u mlađi za poribljavanj e u našoj republici, nego bi još ostali i veliki tržni viškovi za potrebe drugih. Ali upravo stanje u pojedinim ribogojnim objektima i mrestilištima, način na koji se oni koriste i sadašnji obim proizvodnje u njima čine drugu stranu medalje o kojoj treba govoriti. Radi se o situaciji koja umanjuje značaj i vrijednost izgradnje velikog broja ribogojnih objekata u koje su organizacije sporitskih ribolovaca uložile mnogo sredstava i rada i od kojh se je mnogo više očekivalo.

U korišćenju ribogojnih objekata jedan broj organizacija sportskih ribolovaca stao je na po puta. Gradilo se je i radilo sa velikim entuzijazmom, da bi se odjednom posustalo i prepustilo da ribogojni objekti životare, propadaju ili da se u njima malo ili ništa ne proizvodi mlađi za poribljavanje. Ribogojni objekti koji su bili izgrađeni za proizvodnju domaćih salmonidnih vrsta riba za poribljavanje olako su ustupljeni drugim radnim organizacijama, a najčešće ugostiteljskim preduzećima. U dobrom dijelu objekata danas su uopšte ne proizvodi mlađ potočne pastrve ili drugih domaćih vrsta za poribljavanje nego služe kao depoi za držanje ili za proizvodnju nekoliko stotina kilograma dužičaste pastrve za konzum. Samo četiri-pet objekata ima svoju vlastitu matičnu bazu za proizvodnju potočne i mekousne pastrve, dok ostali nabavljaju ikru potočne pastrve iz ribogojnih objekata u drugim republikama. Još ni u jednom našem objektu nije učinjeno ništa ozbiljnije na proizvodnji mlađi lipijena i mladice za kojom se osjeća sve veća potreba i teško se nabavlja iz SR Slovenije, a prilazi se proizvodnji mlađi dužičaste pastrve čija je proizvodnja najlakša i za kojom praktično, osim za poribljavanje nekoliko akumulacija, nema potrebe. Ipak, kod nabrajanja slabosti u radu naših ribogojnih objekata, treba u prvom redu istaći slabo korišćenje kapaciteta, što proizvodnju čini skupom i nerentabilnom i situaciju da još nismo osvojili proizvodnju mlađi lipijena i mladice.

Gotovo svi naši objekti planirani su i građeni za proizvodnju mlađi za poribljavanje domaćih vrsta salmonida, što ne znači da se nije imala u vidu i uporedna proizvodnja dužičaste pastrve za konzum, jer nam je i ta proizvodnja korisna i potrebna. Međutim niko se neće složiti s tim niti odobriti situaciju da se u objektima, koji imaju s uslove za prozvodnju domaćih vrsta salmonida za poribljavanje, proizvodi samo dužičasta pastrva za konzum i da se za ribolovne vode i područja na kojima su locirani takvi ribogojni objekti, nabavlja mlađ potočne pastrve i drugih vrsta za poribljavanje iz drugih objekata, koji su udaljeni po nekoliko stotina kilometara. Nabavka je skopčana sa velikim teškoćama, visokim transportnim troškovima i velikim rizikom pri transportu. Zato organizacija sportskih ribolovaca cijeni vrijednost pojedinog ribogojnog objekta prvenstveno po tome, kolikoon proizvodi i daje mlađi domaćih vrsta salmonida za poribljavanje ribolovnih voda.

Imajući u vidu gore spomenuti kriterij može se doći do zaključka da samo manji broj naših ribogojnih objekata ispunjava ono radi čega su građeni i što se je od njih očekivalo. Ribogojno mrestilište »Žunovica« u Hadžićima i Mrestilište i robogojilište Blagaj kod Mostara su dva ribogojna objekta, koja i pored značajne proizvodnje konzumne dužičaste pastrve, nisu zapostavila i proizvodnju domaćih vrsta salmonida za poribljavanje. Blagodareći njihovoj proizvodnji pokrivaju se najnužnije potrebe u mlađi potočne i mekousne pastrve i glavatice. Obim proizvodnje i puno korišćenje kapaciteta čine, da im je proizvodnja vrlo rentabilna i da teže daljem povećanju proizvodnje i proširenju asortimana.

Od društvenih ribogojnih objekata samo jedan broj ima proizvodnju koja zadovoljava barem potrebe svog područja i mlađi potočne pastrve i za čiji rad i uspjeh se može dati pozitivna ocjena. To su »Bistričak« — Zenica, »Klašnik« — Banja Luka, »Hamlovsko vrelo« — Ključ i »Šćona« — Fojnica. Ostali ribogojni objekti su za organizaciju sportskih ribolovaca manje ili više »mrtvi kapitali«, za koje treba nastojati da se što prije privedu svojoj namjeni. Samo potpunije korišćenje kapaciteta i proizvodnja domaćih salmonidnih vrsta riba za poribljavanje učiniće da postojeći ribogojni objekti postanu snažan faktor za unapređenje ribljeg fonda kao baze za razvoj sportskog ribolova i ribolovnog turizma.
Milan Vinterhalter Sarajevo